One, međutim, nijesu samo prale veš, kuvale i njegovale ranjene vojnike. Njihov seksualni rad odavno ima svrhu da vojnike učini zadovoljnim ili barem dovoljno zadovoljnim kako bi nastavili da obavljaju posao, prenosi Blic.

Posljednjih godina, istraživanja su pokazala koliko je raširena prostitucija u okolini američkih baza i koliko se otvoreno praktikuje. Danas zone komercijalnog seksa niču u tandemu sa mnogim američkim vojnim bazama širom svijeta od Baumholdera u Njemačkoj do Fort Brega u Sjevernoj Karolini.

Problemi u vezi sa seksualnom trgovinom naročito dolaze do izražaja u Južnoj Koreji, gdje naselja koja okružuju američke baze duboko zadiru u državnu ekonomiju, politiku i kulturu. 

Tokom američke okupacije Koreje 1945. godine, kada su američki vojnici plaćali seksualne usluge jednom cigaretom, ta naselja su bila u središtu eksploatacijske i duboko uznemirujuće seksualne industrije koja odražava, ali i učvršćuje stav vojske o muškarcima, ženama, moći i dominaciji.

Posljednjih godina, istraživanja su pokazala koliko je raširena prostitucija u okolini američkih baza i koliko se otvoreno praktikuje, što je navelo američku vladu da zabrani kupovinu komercijalnih seksualnih usluga u vojsci, a južnokorejske vlasti da uvedu mjere protiv prostitucije. Međutim, daleko od toga da je nema, samo je sada prikrivenija.

Seksualni rad kao grana ekonomije

Pred kraj Drugog svjetskog rata, američki vojni komandanti u Koreji zabrinuli su se zbog “interakcija” između američkih vojnika i lokalnih žena.

“Amerikanci se ponašaju kao da su Korejci osvojena nacija, a ne oslobođeni narod”, napisala je kancelarija komandujućeg generala.

Politika je postala “dalje od korejskih žena”, ali to se nije odnosilo na žene u bordelima, plesnim dvoranama i one koje su radile na ulici. Pošto su venerične i druge seksualno prenosive bolesti bile široko rasprostranjene, američka vojna uprava formirala je Odeljenje za kontrolu veneričnih bolesti, koje je redovno pregledalo i liječilo “djevojke za zabavu”. U tu kategoriju su spadale prostitutke sa dozvolom za rad, plesačice, “barske dame” i konobarice. Od maja 1947. do jula 1958. godine medicinsko osoblje je pregledalo skoro 15.000 žena.

Nakon potpisivanja korejsko-američkog Sporazuma o uzajamnoj odbrani 1953. godine, naselja oko baza su doživjela procvat. Samo 50-tih godina izgrađeno je 18 novih naselja.

Egzistencija Korejaca u naseljima oko baza bila je gotovo u potpunosti zavisna od američkih vojnika, pa su kupovanje moći i seksualni rad bili ključni dio ekonomije u njima. Naselja oko baza su postala “obilježene zone sumraka”, poznate po seksu, kriminalu i nasilju. Do 1958. godine u zemlji od ukupno 22 miliona stanovnika bilo je 300.000 prostitutki, a više od polovine radile su u naseljima oko baza. Itaevon, u centru Seula, gdje je vojska okupirala garnizon Jongsan, prvobitno sagrađen za japanske kolonizatore, vrvio je od barova i bordela. 

Neka vrsta “divljeg braka” takođe je postala popularna. 

"Mnogi muškarci imaju svoje stalne djevojke. Neki posjeduju svoje djevojke, zajedno sa kućicom i namještajem. Prije nego što napuste Koreju, paket-aranžman prodaju vojniku koji je upravo stigao", komentarisao je jedan vojni sveštenik. 

Čak 85 odsto anketiranih američkih vojnika 1965. godine izjavilo je da je “bilo” ili “izašlo” sa prostitutkom.

Na taj način, naselja oko vojnih baza postala su značajan dio južnokorejske ekonomije koja je pokušavala da se oporavi posle ratnih razaranja. Dokumenti južnokorejske vlade pokazuju kako su zvaničnici razvili strategiju ohrabrivanja američkih vojnika da u slobodno vrijeme troše novac na žene u Koreji, a ne u Japanu. Zvaničnici su nudili časove engleskog kako bi podstakle žene da uspješnije prodaju svoja tijela i zarade više novca.

Tajne "sočnih barova"

U izvještaju iz 2002. godine američki State Department potvrdio je da je Južna Koreja odredište krijumčarenog bijelog roblja, a godine 2007. godine tri istraživača su zaključila da su američke baze u Južnoj Koreji postale “centar za transfer žena krijumčarenih iz azijsko-pacifičkog regiona u Južnu Koreju i Sjedinjene Američke Države.

Prostitucija u okolini američkih baza u Južnoj Koreji nailazi na sve oštriju osudu javnosti. Feministi, vjerske grupe i članovi Kongresa tražili su promjene. Vlada Južne Koreje preduzela je mjere protiv prostitucije, a Pentagon je brzo najavio politiku “nulte tolerancije” za seksualnu trgovinu. Vlada Južne Koreje je 2004. godine zabranila prostituciju, a sljedeće godine američki predsjednik Džordž V. Buš potpisao je dekret kojim je prostitucija postala ilegalna u skladu sa Jedinstvenim zakonikom vojnog sudstva. Vojska je počela strože da kontroliše barove i klubove u naseljima oko baza, a oni za koje je sumnjala da su umiješani u tgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije završavali su na spiskovima ljudi koji ne mogu da rade za vojsku.

Vojni veterani, međutim, kažu da ti spiskovi zapravo omogućavaju vojnicima u bazama da vide kuda treba, a ne kuda ne treba da odu. Umjesto da se prostitucija zaustavi, barovi i klubovi jednostavno uvode nove taktike da bi prikrili prirodu posla. U takozvanim “sočnim barovima”, na primjer, vojnici kupuju sokove sa dodatkom alkohola za oskudno odjevene “sočne djevojke”, od kojih je većina krijumčarena iz Filipina ili bivšeg Sovjetskog Saveza. Pravila se neznatno razlikuju od bara do bara, ali u suštini, muškarac kupi dovoljno sokova, može da odvede ženu u krevet. Za barom nema eksplicitne razmjene novca za seks, ali kada dvoje napuste zgradu, posao je sklopljen.

Jedno pićence, 20 minuta

Ispred američke vojne baze Stenli i naselja Uidžeongbu, u Južnoj Koreji, bivša “mamasan” gospođa Kim objašnjava kako funkcioniše novi sistem.

Ako si muškarac, “moraš da joj kupiš pićence". Ono košta između 20 i 40 dolara, a u nekim klubovima čak 100 dolara.

“Jedno pićence, dvadeset minuta”, kaže ona.

Kad vrijeme istekne, mamasan će ti reći da kupiš još.

Ako muškarac kupi dovoljno, objašnjava Kim, obično najmanje 150 dolara u sokićima ima pravo da pita “Mogu li sjutra da te vodim na ručkić?” Osim toga, plaća mamasan naknadu za barom kako bi sljedećeg dana izostala sa posla i na taj način nadoknađuje ono što bi zaradila prodajom sokića. Ponekad muškarac plaća naknadu da odmah odu, često u hotel. U oba slučaja, muškarac i žena će ugovoriti zasebnu cijenu za seksualnu uslugu.