Ekstenzivna upotreba društvenih mreža među pristalicama dala je IS vrijedno oružje za propagandu, ali je i istraživačima dala uvid u njihovu motivaciju i njihove živote na području pod kontrolom tzv. Islamske države.

O emigriranju iz Evrope i životu žena u kalifatu razgovarali smo s Norvežankom Andreom Aasgaard koja na Univerizetu Lund priprema magistarski rad na temu odlaska žena iz Skandinavije u tzv. Islamsku državu. Ona potvrđuje kako su izvori za istraživanja limitirani:

‘Lično ne znam nikogatko bi imao kontakt sa ženama na području pod kontrolom ISIL-a, ali slijedim profile nekih od tih žena na društvenim mrežama. Međutim i to postaje sve teže. Twiter, recimo, zatvara polako te račune’.

Barata li s ikakvim brojkama koliko se djevojaka i žena sa Zapada ili šireg područja Bliskog istoka pridružilo ISIL-u u Siriji i Iraku?

Andea kaže da je teško  te brojke provjeriti. Većina evropskih zemalja ne objavljuje službene brojke onih koji su otišli u Siriju ili se vratili, a još je osjetljivije kada je riječ o ženama.

Nisam vidjela nikakve službene brojke. Postoji procjena think-thanka Institute for Strategic Dialogue o 550 žena iz Europe (bez Turske i Rusije) Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Australije i Novog Zelanda, ali ona je s početka 2015, a puno ih je od onda otišlo, pa vjerujem da je broj veći. Što se tiče Skandinavije, procjene su sljedeće: 30 – 40 iz Švedske, 20 iz Danske i 10 iz Norveške. Nikakvih procjena nemam vezano uz Bliski istok, ali čitala sam kako su Marokanci poveli čitave obitelji.

Koliko je žena sa Zapada koje su ratovale za IS poginulo nepozato je…

Podatke je nemoguće provjeriti, ali zna se da su neke žene iz Skandinavije poginule u vazušnim napadima, navodi Adrea.

Uloga žena u IS?

Konzervativna interpretacija islama zabranjuje ženama da zauzmu aktivnu ulogu na ratištu, što je zanimljivo kada se ima u vidu da je Al-Kaida Iraka, iz koje je nastao ISIL, koristila žene kao samoubice.

Ženama se u IS dozvoljava da se bore jedino ako vođe proglase fatvu u kojoj im to nalažu jer je situacija u kalifatu postala očajna. Međutim, neudate žene u dobi od 18 do 25 godina sudjeluju u ženskim brigadama Al-Khanssaa i Umm Al-Rayan u Raki i Mosulu. Riječ je o moralnoj policiji koja osigurava da se žene odijevaju u skladu sa šerijatskim zakonima. Prije uključenja u te brigade, žene prolaze jednomjesečnu obuku.

Glavna uloga žena je davanje logističke podrške i davanje podrške udajom za borce.

Njihova je primarna uloga preuzimanje brige o suprugu i rađanje nove generacije džihadista.

Važno je naglasiti da je koncept majčinstva i inače vrlo važan u islamu.

Neudatim ženama se nalaže da žive smještene s drugim ženama u Al-maqaru – tamo žive samo neudate žene i udovice. Ohrabruje ih se da se što prije udaju. Mnoge se udaju i prije dolaska u Siriju – bilo je primjera kada je to obavljeno preko Skypa.

Prema ideologiji ISIL-a, žene se mogu udati već u uzrastu od devet godina, navodi Andrea.

Kada oženjeni borac dođe sa porodicom, daje im se kuća – obično konfiskvoana lokalnom stanovništvu koje je ili izbjeglo ili je protjerano.

IS smatra da žene ne mogu biti dobre majke ako nemaju osnovno obrazovanje pa djevojke prolaze osnovno obrazovanje tokom kojeg uče o vjeri te vještine poput šivanja i kuhanja.

Žene ne smiju napuštati kuću bez muške pratnje rođaka ili supruga, osim ako imaju naročito dobar razlog: ako studiraju teologiju ili su doktorice ili učiteljice. Vjeruje se stoga da glavninu vremena provode u kući, često u društvu drugih žena.

Ako žena izgubi supruga, očekuje se da se ponovo uda nakon tradicionalno propisanog razdoblja od četiri mjeseca i deset dana (iddah). Za neke se žene vjeruje da imaju aktivnu ulogu pri online regrutiranju. Nemoguće je, međutim, provjeriti stoje li iza tih profila zaista žene.

Šta djevojke iz Evrope motiviše da napuste dom i priključe se takvoj ideologiji?

Andea navodi da ne postoji jedan zajednički razlog. Neke od njih su pametne i po tome se ističu u svojim školama. Druge su manje srećnog porijekla. Neke su djeca imigranata, a druge su konvertiti na islam.

Vezano za moja istraživanja u Skandinaviji, zanimljive su dvije stvari. Kao prvo, djevojke obično odlaze iz istih gradova i postoje primjeri regrutiranja djevojaka u stvarnom životu.

Kao drugo, mnoge od njih upravo su prošle kroz neku životnu krizu koja je završila njihovim prihvaćanjem ekstremnije interpretacije islama. To, međutim, ne objašnjava zašto su morale poduzeti tako radikalan korak da odu.

Glavna uloga žena je davanje logističke podrške i davanje podrške udajom za borce. Njihova je primarna uloga preuzimanje brige o suprugu i rađanje nove generacije džihadista.

Regrutuje ih se na različite načine, pri čemu važnu ulogu imaju društvene mreže. Postoji specifična propaganda usmjerena upravo na žene u kojoj se naglašava kako je zadatak dobrih muslimana da emigriraju u kalifat. Postoji i posebna medijska fondacija usmjerena na žene – al-zawra'a. Ona objavljuje informacije sa savjetima za one koje se spremaju za put u Siriju, video snimke s prikazima rata, vježbi, učenje šivanja, prve pomoći i pripreme hrane. Najvažnije je to što su žene aktivne na društvenim mrežama u kojima glorificiraju život u ISIL-u.

Važnu ulogu igra i osobni online kontakt – lako je stupiti u dodir s ljudima koji regrutiraju putem interneta. Obično započnu komunicirati na otvorenim platformama prije nego se presele na zatvorene platforme, kao što je KIK i privatni chatovi na Facebooku i Skypu.

Drugi vid je regrutiranje u stvarnom životu. Brojne Šveđanke regrutovsne su kroz lične kontakte.

Nezavisne