Optužbe Rusije na njegovu adresu nisu neosnovane, piše njemački „Handelsblat“. Tužilaštvo je 2013. godine osumnjičilo Bilala Erdogana za pranje očevog novca.

Optužbe su bile zasnovane na sakupljenom dosijeu koji je uključivao fotografije i telefonske razgovore između Bilala i Redžepa Erdogaan. 

Tadašnji premijer je naložio sinu da se „riješi čitavog novca iz kuće“, piše njemački list. Početkom 2014. godine pojavio se snimak drugog telefonskog razgovora koji se ticao isplate na desetine miliona dolara. 

Nije bio jasno od koga je trebalo da stigne novac. Međutim, mediji su potvrdili da se radilo o mitu u vezi sa izgradnjom naftovoda. Redžep Erdogan je izjavio da je snimak montiran i da je „prljavi falsifikat“. 

U novembru ministar informisanja Sirije Omran el Zubi saopštio je da naftu ID isporučuje transportno preduzeće u vlasništvu Bilala Erdogana. 

Prema njegovim riječima, sin predsjednika Turske kupuje od džihadista sirovine i predmete istorijske vrijednosti. 

Prema drugim optužbama, Bilal je azijskim zemljama preprodavao ukradenu naftu iz oblasti Iraka pod kontrolom terorista, zbog čega je i dobio nadimak „ministar za naftu DAEŠ–a“. 

List navodi da su turski listovi više puta postavljali pitanja šta rade brodovi Bilala na sirijskoj obali. 

U isto vreme predsjednik Turske je izjavio da je spreman da podnese ostavku ako bude dokazana umiješanost njega i njegove porodice u mahinacije sa naftom. Imajući u rukama tako loše karte, predsjednik očigledno stavlja suviše visok ulog, zaključuje autor članka.