Bojkotovan je rad crnogorskog Parlamenta nekoliko puta, ni jedan od tih bojkota nije dao rezultat kakav su oni koji su bojkotovali očekivali. Šta očekuju oni koji se zalažu za bojkot izbora, prije nego što to zaista učine, treba da definišu i kroz ono što se dogodilo u Makedoniji. Makedonska opozicija je punih 16 mjeseci bojkotovala rad Sobranja.  Izbore od aprila 2014. makedonska opozicija nije priznala i u rad Sobranja uključili su se tek u septembru ove godine, uz posredovanje EU.

Ta ista EU, u svom izvještaju o napretku Crne Gore u procesu integracija, jasno je navela da se svi naredni izbori u Crnoj Gori moraju sprovesti uz primjenu novog izbornog zakonodavstva, koje uključuje i elektronsku identifikaciju birača. Lideri političkih stranaka u Parlamentu treba da utvrde način njegove primjene, odnosno kako oni kažu, vrate povjerenje u izborni proces.

Kada se počelo sumnjati u set izbornih zakona koji su u Skupštini Crne Gore usvojeni glasovima opozicije i SDPa, mnogi NVO aktivisti izrazili su bojazan da Crna Gora ne postane nova Makedonija. Tamo je bojkot Parlamenta cementirao ne samo poziciju vlasti već  je i integrativne procese Makedonije gurnuo u sunovrat. EU je 16 mjeseci posredovala u međusobnim odnosima, kako vlasti i opozicije, tako i političkih lidera. Za to vrijeme država je stagnirala do te mjere da se sada u procesima integracija u EU pominje,  blago rečeno, deklarativno.

Bulajić je zaista ustvrdio da bi bojkot imao smisla samo kada bi na njega pristale sve parlamentarne stranke. Samo što u rašomonijadi, koja trenutno obitava u crnogorskom Parlamentu, ima više parlamentarnih partija koje nikada nijesu izašle na izbore. Te iste partije preko svojih predstavnika, od kojih su mnogi nova lica u političkom životu Crne Gore, učestvuju i u pregovorima o primjeni izbornog zakonodavstva za čije je usvajanje u Parlamentu, zašto ne reći, najagilniji pa i najzaslužniji bio upravo Demokratski Front.

Sada u Frontu očekuju da im se u bojkotu izbora pridruže oni koji na njima nikad nijesu ni učestvovali. Pa ako se to i dogodi, teško da se oko ideje bojkota mogu okupiti svi. Izbori su vaganje političkih ponuda, na njima učestvuju i stranke koje nijesu prešle cenzus na prethodnim izborima. Možda će one dati legitimitet  tim izborima, jer među njima ima stranaka koje imaju duži parlamentarni život u Crnoj Gori nego polovina onih koje sada imaju poslanike u Parlamentu.

EU je jasno rekla šta očekuje od nas. Mi ćemo sami birati to što hoćemo. Posrednici nam ne trebaju, ni da posreduju u odnosima političkih lidera i partija, ni da posreduju  u odnosima vlasti i opozicijie, niti u smjeni vlasti ili opozicije. Konačnu riječ treba da daju građani svojom slobodno izraženom voljom, i samo na izborima.