Čist primjer nepravilne hijerarhije u društvu, tako makar tvrde Invalidi rada Nikšića. Obraćali su se nadležnima kako bi makar dobili prostoriju za rad, radi bolje komunikacije i planova, međutim, ništa od traženog nijesu uspjeli da realizuju.

S obzirom na štrajkove njihovih kolega iz drugih gradova, dolazi se do preranog zaključka da nijedno od crnogorskih udruženja ovog tipa, nije zadovoljno položajem u kom se nalazi, što su već pokazali, kada su bili prilično isprovocirani najavljenim povećanjem poslaničkih plata. Oko 700 ljudi koji sačinjavaju Skupštinu invalida rada u gradu pod Trebjesom, njih 350 se nalazi na Birou.

Interesantan je podatak da je jednak broj žena kao i muškaraca koji pripadaju ovoj kategoriji. Jedna od njih, Branka Radonjić, radila je u Livnici (nikšićka Željezara). Ova gospođa je rekordnih 19 puta izlazila pred komisiju kako bi dobila penziju. Međutim, njen problem je i dalje nerješiv, a molbe i žalbe nijesu uslišene. Branka ne odustaje, ali se ne nada mnogo čemu. A to je, kako tvrdi, dovodi u prilično nezavidan položaj.

Predsjednik Skupštine invalida rada Nikšića, Šavnika i Plužina je Jovo Minić, a u ime svih svojih kolega, objasnio je njihov položaj.

"Osim što nemamo prostorije za rad, polovina našeg članstva je bez riješenog stambenog pitanja, a na Birou rada primaju od 58 do 98 eura mjesečno. Uz takav prihod, nije moguće izdržavati porodicu", naveo je Minić.

Iz ovog udruženja kažu još da bi poželjno, da se za žene koje imaju troje ili više djece smanji starosna granica za odlazak u invalidsku penziju.

"Činjenica je da sve više invalida rada ostaje bez posla, pri tome im ni poslodavci ni Vlada ne daju nikakve otpremnine, čemu nije potreban komentar", istakao je Minić.

On tvrdi da članovima udruženja koji su u radnom odnosu poslodavci ne isplaćuju adekvatnu zaradu, a ima i onih koji ostaju bez prava na regres ili naknade za prevoz.

"Niko nas nije zvao da se uključimo u raspravu o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, niti su bivši ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović i bivši predsjednik Vlade Igor Lukšić odgovorili na dopise koje im je Savez invalida upućivao. Pitamo se zašto Instuitucije sistema u Crnoj Gori ćute kada smo mi u pitanju, a pritom govore o Evropi. Nema od čega da se živi, sva preduzeća su nažalost u našem gradu zatvorena", tvrdi naš sagovornik.

U ime udruženja, on još zahtijeva od Vlade da Savezu invalida rada i opštinskim udruženjima koja zastupaju invalide rada uplate određena sredstva kako bi mogli normalno da funkcionišu, kao i da svim invalidima rada prve, druge i treće kategorije odobre popuste za pregled kod ljekara, popuste za prevoz i ostale beneficije.

"Mogu slobodno ispitati kakav položaj imaju naše kolege u Evropi, pa tako postupati i sa nama. Ne tražimo ništa više od toga, jer i u Zakonu postoji posebna zaštita invalida, a gdje nam je ta zaštita", dodao je.

On misli da nadanje nije ono što ih održava, već inat da će možda pobijediti ovo, uglavnom zalazeće sunce. Da li će dobiti za početak makar prostorije kako bi jedni drugima pružali verbalnu podršku, ostaje da se vidi.

(Izvor:CDM)