Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a je naglasila da "treba insistirati na suštinskom suočavanju sa prošlošću primarno zbog dolaženja do pravde - pravde za žrtve, pravde za buduće generacije, pravde kao garancije da se zločini ne ponove u budućnosti."

Ona je označila političke strukture kao ključne kočničare adekvatnog procesuiranja ratnih zločina u državama stvorenim nakon raspada Jugoslavije:

 "Te političke strukture su dominantno stvarane u procesu ratnih sukoba, mnoge od njih imaju direktnu involviranost u kreiranju ili podstrekavanju etničkih i vjerskih sukoba. Ovi sukobi su na svim stranama prikazivani kao državni, nacionalni projekti, a u stvari se iza njih krila velika pljačka, kao središte velikog zločina. Ta manipulacija bila je osnov za stvaranje ne samo političke već od nje zavisne i bliske joj današnje tajkunske, ekonomske elite",kazala je Uljarević. 

Ona se osvrnula na postupke pred nacionalnim sudovima, koji su, prema njenim riječima „imali brojne propuste i nedorečenosti, a političke strukture vršile su i vrše opstrukciju. Dodala je da njima ne odgovara suštinsko otvaranje ovih procesa, dolaženje do istine, pa samim tim i ni do pravde. Samo individualizacija krivice može dovesti do potrebnog suočavanja sa prošlošću, do cjelovitog razotkrivanja kreatora i izvršilaca najgnusnijih zločina počinjenih tokom građanskih ratova", zaključila je Uljarević osvrćući se na važnost Inicijative za REKOM.

Veljko Rutović, specijalni tužilac, koji se obratio ispred Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore i VDT-a, istakao je da se za poslijeratno pomirenje neophodno "suočitui sa nasilnom prošlošću, teškim kršenjem ljudskih prava i povredama međunarodnog humanitarnog prava... Nerasvijetljeni zločini i nekažnjeni zločinci nijesu put ka pomirenju. Istina, pravosudne institucije daju doprinos tom cilju", podsjetio je on i pohvalio međunarodnu saradnju sa državama u regionu po svim vrstama krivičnih djela pa i po pitanju ratnih zločina. 

Miloš Vukanović, istoričar, se osvrnuo na kulturu sjećanja ističući da u regionu postoje samo dva memorijalna centra koja imaju svoje istraživančke timove - Potočari i Memorijalni centar o Domovinskom ratu, ali i naglašavajući važnost načina na koji će istorija i obrazovni proces obraditi i dalje predstaviti sve što se dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije u njenj modernoj istoriji.

Fokusirajući se na Crnu Goru, Vukanović je rekao: "Gdje smo mi tu u Crnoj Gori? Crna Gora je društvo u kojem se zna šta se desilo, a ne priča se o tome. Zna se gdje se to desilo, a ne obilježavaju se te lokacije. I najbitnije od svega, Crna Gora želi da prizna svakome drugome te zločine osim samom sebi. U Crnoj Gori još nije odrađeno nikakvo temeljnije istorijsko istraživanje vezano za devedesete godine, što ne treba da čudi zato što mi nemamo ni sveobuhvatnu istoriju za dvadeseti vijek, mimo toga što je profesor Šerbo Rastoder radio".

Boris Marić, član Radne grupe za pripremu pregovora o Poglavlju 23 i viši pravni savjetnik u CGO-u, je naglasio da u ovom dijelu pregovarački proces "nije odmakao mnogo". 

Marić je apostrofirao "mršav" učinak u procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori.

Dragoljub Vuković, novinar i javni zagovarač Koalicije za REKOM u Crnoj Gori, smatra da "zaborav samo na kratak rok može biti efikasan".

„Ako mi u Crnoj Gori hoćemo istinski da prevrednujemo naše devedesete onda bi trebalo da učinimo na simboličkom nivou jednu stvar - da podignemo spomen obilježje dezerterima. Onima koji nijesu htjeli da se uključe u taj rat i zbog toga snosili posljedice. Neko je gubio posao, neko je radio ovo, neko je ono... A neko je tada pravio karijeru i pravio kapital", kazao je iemđu ostalog Vuković.

Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, je istakao da zabrinjava što Crna Gora još uvijek nema adekvatno njegovanje sjećanja prema žrtvama a ukazao je i na nespremnost državnih institucija da se sistemski bave ovim pitanjem.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode, Sergej Sekulović je u svom osvrtu na procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori iznio tezu "da su crnogorske sudije Apelacionog i Vrhovnog suda sudile u Nirnbeškom procesu, u odnosu na ono što su oni iznijeli kao argumentaciju, oni bi sve optužene oslobodili. Crnogorske sudije misle da običaj u međunarodnom humanitarnom pravu ne postoji, pa tvrde da zločin protiv čovječnosti u momentu izvršenja djela nije bio predviđen Krivičnim zakonikom, pa tvrde da je Rimski statut "skraćeno" stupio na snagu 10 godina nakon "nemilog" događaja, te da u tom momentu nisu postojale pravne pretpostavke da se kvalifikacije koje je Tužilaštvo iznijelo održe".

Na javnoj debati predstavljen je Zbornik radova svih tekstova sa Foruma za tranzicionu pravdu, događaja koji Inicijativa za REKOM organizuje jedan put na godišnjem nivou, a Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Inicijative za REKOM u Crnoj Gori je detaljno informisala učesnike o učincima Koalicije za REKOM i trenutnim aktivnostima.

Inicijativa za REKOM okuplja brojne organizacije civilnog društva i pojedince iz regiona u zagovaranju uspostavljanja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji nekadašnje SFRJ od 1991. do kraja 2001.

Ovaj događaj je okupio 35 predstavnika pravosuđa, NVO sektora, Vlade, medija, političkih partija i nezavisnih institucija.