To što se Demokratski Front već mjesecima ne nalazi u skupštinskim klupama, samo je jedan od problema sa kojima je suočen crnogorski Parlament. Prosječan crnogorski građanin ne može odgovoriti na pitanje koju politiku i koju partiju zastupa skoro polovina poslanika. Raspadom mnogih parlamentarnih  stranaka njihovi poslanici su se „odmetali“ u nezavisne poslanike, pa formiranjem novih partija  krenuli da zastupaju neku novu politiku.
Bez obzira što mandat u Parlamentu  prema slovu Ustava pripada poslaniku, ostaje pitanje da li poslanik može da u Parlamentu zastupa neku novu partiju? Tako, bez obzira što se na izborima nijesu ni pojaviili ili nijesu ni postojali kada su izbori održani, u crnogorskom Parlamentu zastupnike svojih partija i partijske politike  imaju i URA i Demos i Demokrate i Socijaldemokrate i....

Građanin teško može da prepozna nezavisnog poslanika u liku lidera Demosa Miodraga Lekića ili potpredsjednika URE  Dritana Abazovića. Toliko politički još nijesmo zreli a i oni rade na promociji svojih partija kroz Parlament.
Trenutno je najčešće političko pitanje u Crnoj Gori pitanje prelazne Vlade i fer i demokratskih izbora.

Parlamentarna radna grupa koja ovih dana svakodnevno radi na uspostavljanju povjerenja u izborno zakonodavstvo , a  koju je osnovao šef crnogorskog Parlamenta i lider vladajuće SDP Ranko Krivokapić, u svom sastavu ima i predstavnike Demosa, URE, Demokrata....

Sve one partije koje nijesu ni postojale kada su se birali poslanici ovog parlamentarnog saziva a u čijim redovima su „odmetnuti“ nezavisni poslanici. Socijaldemokrata  nema jer su nastali raspadom Krivokapićeve SDP, što je aktuelni šef Parlamenta očigledno i emotivno teško podnio. A, onda se nakon sjednice radne grupe pred medijima i javnosti pojave ličnosti potpuno nepoznate i glasačima ne prepoznatljive.

I tako umjesto povratka ili povećanja povjerenja u Izborni sistem mi dobijamo još veću konfuziju i kao posljedicu nezainteresovanost birača. Što možda, istini za volju, i odgovara sadašnjim poslanicima , samo da zadrže pozicije, a što ne bi rekli i , ne tako male, plate.
Da li, obzirom da se radi o parlamentarnoj radnoj grupi, njen sastav čine parlamentarne stranke? Da li su onda i Demos i Ura i Demokrate i Socijaldemokrate parlamentarne stranke?  Imaju li svoje poslanike u Parlamentu? Imaju. Da li je neko glasao za njih? Nije.  Svi su tu došli, ne prema nekom kriterijumu ,već po pozivu šefa Parlamenta a valjda on najbolje zna koga to ima sve u Domu predstavnika crnogorskih građana. Jedino što svoje dojučerašnje partijske kolege ne vidi, ali što bi narod rekao...može mu se.
A o koalicionom zagrljaju SDP i DPS, koji je sve samo ne iskren, ne treba ni trošiti riječi. O njemu je dosta rečeno i napisano. O pitanju prelazne Vlade isto. Niti veće pravo imaju ovi što je traže niti ovi što je ne daju.

Zato je crnogorski Premijer, kroz prizmu svega navedenog, donio jedinu ispravnu političku odluku. Da traži od Parlamenta da se izjasni o povjerenju njegovoj Vladi. Tu će se sasvim jasno vidjeti rasulo crnogorske političke scene. I razotkriti interesi.