-Trebalo je dovesti do kraja cio proces istrage, kako bi se makar znalo kolika je šteta nastala po državu i građane  u cjelokupnom „poslu“.  Tek poslije toga moglo se razmišljati o tom ko je najbolji za svjedoka saradnika i čiju nagodbu treba prihvatiti. - tvrdi Milovac.

Cjelokupnu sliku upotpunjava i činjenica da su same kazne neprimjerene za krivična djela koja su izvršena, a tiču se kriminala i korupcije na visokom nivou. Godinu - dvije zatvora su , prije par godina, dobili i policajci kojima je suđeno za uzimanje mita od učesnika u saobraćaju, u iznosu od 20, 30 ili 50 eura, poručuje Milovac dodajući da je tužilaštvo moralo da vodi računa o činjenici da je Lazar Rađenović u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio javni funkcioner.

-Dakle, ne radi se o običnim građanima već o funkcionerima i trebalo je poslati drugačiju poruku. Ovako puštajući kroz nagodbe na slobodu Miloša Marovića i Lazara Rađenovića, Tužilaštvo građanima Crne Gore šalje poruku da novac može kupiti sve, pa i slobodu.- jasan je Milovac.

MANS je već povodom nagodbe koju je specijalno Tužilaštvo sklopilo sa Milošem Marovićem, zatražio od Višeg Suda u Podgorici da je ne prihvati.

MANS tvrdi da se sporazumom krše odredbe Zakona o krivičnom postupku i Marović faktički amnestira za učešće u milionskoj korupciji.

Prema odredbama ZKP, tvrde u MANSU, sud mora odbiti sporazum o priznanju krivice mlađeg Marovića jer on  nije u interesu pravičnosti niti je kazna primjerena učinjenom djelu. Viši sud će, ako prihvati nagodbu, samo Maroviću i drugim licima pružiti podstrek da i ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima, poručuju iz MANSa.   

“Sumnjive“ nagodbe Marovića i Rađenovića, ukoliko ih Viši sud u Podgorici prihvati, otvaraju prostor da i krivica ostalih članova “budvanske grupe“  bude relativizovana a kompletan proces pretvori  u farsu, poručuju iz MANSa.