Lukšić je govorio je na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja stogodišnjice stradanja crnogorskih ratnih dobrovoljaca kod albanske luke Medova, koja je održana u Rektoratu Univerziteta Crne Gore.

„Priznajem, Crna Gora u ukupnom bilansu dosta duguje svom iseljeništvu, jer ga se po pravilu najviše sjeti tek u značajnim i kritičnim trenucima svoje istorije. U tom smislu nijesmo se, a i ne možemo, dovoljno odužiti stradalim iseljenicima sa broda Brindizi“, kazao je on, prenosi Rtcg.

Prema riječima Lukšića, crnogorski narod je prvo svoje jače sjećanje na taj događaj iskazao 1940. godine, postavivši spomenik Lovćenska vila na Cetinju.

"Danas, a pogotovo nakon što je Crna Gora povratila svoju nezavisnost, ovaj događaj nam polako postaje ono što je trebalo oduvijek da bude – uzor i vodilja u moralnom, ljudskom i patriotskom smislu", dodao je on.

Lukšić je kazao da je Crna Gora danas, zahvaljujući i crnogorskim iseljenicima, suverena, stabilna i prosperitetna.

On je rekao da je tog kobnog januara 1916. godine crnogorska sloboda postala daleki san, crnogorska kraljevska vlast ponižena kapitulacijom, crnogorska vojska desektovana, demoralisana, masovno izginula na Mojkovcu, a dobrovoljci pod Medovom.

Kako je dodao, do kraja Velikog rata, postepeno je nestajalo državotvorno crnogorsko ime, i sve je vodilo zaboravu imena viteškog, podlovćenskog naroda, kao i dinastije Petrović Njegoš.

"Nada se ponovo rodila tridesetak godina kasnije, u veličanstvenoj narodnooslobodilačkoj borbi, koja je značajno povratila ono što je u državnom smislu pripadalo našoj staroj balkanskoj državi", dodao je Lukšić.

Kako je naveo, 21. maja 2006. godine, Crna Gora, nakon demokratskog referenduma, opet gordo uzdiže svoj barjak u porodici evropskih i svjetskih država.

"Ono što nijesu dočekali dobrovoljci sa Medove, dočekale su današnje generacije njihovih potomaka. Za sve to velika je zasluga svih rodoljuba i junaka crnogorske istorije, velika je zasluga i naših junaka sa Medove", poručio je Lukšić.

On je, sa nadom da se medovski događaj više nikad ne ponovi, još jednom izrazio, kako je rekao, vječnu zahvalnost i slavu našim precima, dobrovoljcima i stradalnicima.