Komentarišući reakcije na odluku Pozitivne Crne Gore da glasa za povjerenje Vladi, koje obiluju teškim i ličnim uvredama, Šćekić objašnjava da su se prethodne dvije i po decenije "učenja demokratiji, pluralizmu, višestranačju" – pokazale kao nedovoljan period za postizanje određenog standarda u političkom komuniciranju.

"S obzirom na evidentan nedostatak političke kulture, volje i želje da se cijeni i poštuje politički neistomišljenik – ne iznenađuje žustra polemika u javnosti ili na društvenim mrežama, koja je ispunjena ličnim uvredama", rekao je Šćekić za Pobjedu.

-Atmosfera gdje svako može da kaže šta hoće je fingirana demokratija, bez ikakvih standarda - kaže Šćekić.

Kao jedini stručnjak u našoj zemlji koji se bavi pitanjem političke propagande i spin doktoringa, Šćekić kaže da istorijat političke propagande u Crnoj Gori dokazuje da ova situacija na društvenim mrežama nije nastala tek tako, nego da je produkt društva bez velike tradicije političkog pluralizma, u atmosferi kolapsa ekonomije, probuđenih nacionalizama, ratnog okruženja.

"Plasiranje u javnost političkih ideja, programa, politike, stavova u prvom stadijumu višestranačja vršeno putem grubog populizma, masovnih manifestacija političke podrške, "trga i ulice" kao personifikacije otvorenosti. Kasnije, oponašajući globalne trendove, plasiranje političkih stavova poprima perfidnije i modernije forme. Tako, politički marketing koji se do tada svodio na predstavljanje programa, ideja i kandidata na stranačkim skupovima, promocijama, vremenom preuzima marketing u medijima putem propagandnih spotova i sl. Pojedine korišćene propagandne tehnike i načela, u zavisnosti od perioda, bile su izrazitije i dominantnije (u prvom redu to se odnosi na upliv na emocije, manipulisanje konformizmom birača) uz određene prateće modifikacije u skladu sa mentalitetom sredine i prostora gdje su se manifestovale", objašnjava Šćekić.

On kaže da je kompletna politička scena počivala na načelu pojednostavljivanja slike svijeta sa kreiranjem figure neprijatelja i pronalaženja krivca (etiketiranje: izdajnici nacionalnih interesa, kriminalci, pljačkaši, strani plaćenici i dr.); personalizacije politike (vezivanjem političkog programa za ime i harizmu lidera), podvajanja identiteta i imidža; segmentacije publike i propagandne slojevitosti uz stvaranje regionalnih, nacionalnih, statusnih podvojenosti.

"Navedene tehnike i načela nijesu tekovina, odnosno "proizvod" crnogorske političke scene, već da su korišćene kao univerzalna propagandna "znanja i vještine", uz izvjesne "lokalne" modifikacije u skladu sa datim potrebama i trenutkom", objašnjava sagovornik Pobjede.

Šćekić objašnjava da je ne manje značajna i uloga i upotreba difuzne i indirektne propagande i prikrivenih vidova propagandnog djelovanja koje koriste: širok spektar nepolitičkih sadržaja u nepolitičkoj formi, ali sa određenim političkim ciljevima i zadacima.

Pobjeda