Ovaj službenik Odjeljenja bezbjednosti Kolašin, koji radi u obezbjeđenju zgrade tamošnjeg Osnovnog suda, pročitao je više od 3.000 knjiga, neke čak i više desetina puta. 

U razgovoru za Vikend novine Šćekić otkriva da mu život kroz knjige ispisivane vjekovima unazad iz oblasti književnosti, psihologije, sociologije, teologije, filozofije i drugih nauka, pomaže da posmatra svakodnevicu i kroz nešto drugačiju prizmu. 

Milo Šćekić poznat je i po tome da je policajac, koji za 15 godina rada, nije napisao nijednu prekršajnu ili novčanu kaznu.

“Zapravo, napisao sam samo jednu, ali mi je toliko bilo žao toga čovjeka, da sam otišao i sam je platio. Kada sam u saobraćajnoj policiji zaticao ljude u prestupu, obično sam pokušavao da im priđem sa pedagoškom simpatijom i tako preventivno uticem na njih”, iskren je on.

Da je policajac, koji ruši predrasude, Šćekić sramežljivo i skromno ne želi da prizna. Ipak, činjenice govore umjesto njega. Završio je srednju školu unutrašnjih poslova i proglašen je za najobrazovanijeg učenika do tada u svih 30 generacija. 

Za policiju se opredijelio, kako kaže, zbog mogućnosti da pomaže ljudima, iz filantropije i altruizma, “jer je zaista u pitanju human poziv”. 

Koliko mu znanje pomaže u svakodnevnom odnosu sa ljudima, ali i poslu, ovaj policajac je opisao na sljedeći način.

“Psihologija je potrebna u svakodnevnom životu. Psihoanalize koje sam čitao mogu da primijenim uvijek. Možda podsvjesno to i ne želim, ali analiziram ličnosti koje svakodnevno srijećem. Koristim najčešće Jungovu analizu psiholoških tipova, i njegovu dubinsku kompleksnu psihologiju, tako uglavnom uspijem da otkrijem kakva je ko ličnost. To mi olakšava komunikaciju i upoznavanje ljudi”. 

Šcekić se susretao i sa nekih javnim ličnostima, koje je svojim znanjem ostavljao bez teksta. 

“Jedne prilike naišli su velikodostojnici iz pravoslavne crkve, i kada sam sa njima ušao u neformalni razgovor u biblijski diskurs, patristiku učenja crkvenih otaca, Sveto pismo, oni su bili fascinirani. Da li je to kod njih izazvalo oduševljenje ili sujetu, to već ne znam. Ali ravnodušnost nije postojala”, iskren je Šcekić, navodeći da je Bibliju pročitao čak 44 puta.

Zelenaši će biti stanovnici "džehenama"?

“Bio sam u uniformi, bio sam na ulici, kada sam prepoznao islamske velikodostojnike i prišao sam im. Izrazio sam želju da se upoznamo i oni su pristali. Mislili su da sam laik što se tiče islama. U razgovoru smo došli do novca, kredita, pozajmica i kamata”, priča Šćekić. Tada je citirao El Bakar suru 275. ajeta: do koga dopre njegova pouka. Gospodara njegova - pa se okani, njegovo  ono što je prije stekao, njegov slučaj će Alah rješavati. Oni koji to opet učine biće stanovnici Džehenema, u njemu će vječno ostati.”

Šcekić, i danas pod utiskom takvih razgovora, ispričao je da su razmijenili mišljenje o teškom stanju u društvu i dekadenciji, o sveopštoj iznurenosti.

“To ih je fasciniralo. Ostali su da razgovaramo dva-tri sata, zbog čega su odložili put. Rekli su mi: ‘Mnogi naši imami ovo sigurno ne bi znali.” Bilo je dosta zanimljivih događaja, mnogi su bili fascinirani’”, prisjeća se ovaj 33-godišnjak.

Pomagao sudijama, advokatima...

Dok se nije znalo da je pročitao toliki broj knjiga nerijetko je nailazio na ljude koji su što se tiče određenih naučnih disciplina bili superiorni, ali tokom razgovora nijesu mogli sakriti svoje zaprepašćenje. 

“Naročito poslije nekog suđenja, kada bi se iznervirali, došlo bi do stresnih situacija. Bio sam im kao neki psihoterapeut, pokušavao sam da ih smirim i da djelujem na njih profilaktički, da ih zaštitim od stresa. Bili bi oduševljeni, i postali bi kasnije čak i prijatelji. Vidjeli bi u meni neku dimenziju, da mogu da djelujem na ljude umirujuće”, govori Šcekić.

Tokom suđenja je bilo i situacija da policajca Šćekića konsultuju advokati, pa čak i sudije oko latinskih citata, a prilikom jedne intervencije upoznao je i poznatog srpskog političara Vuka Draškovića.

“Vuka Draškovića sam zaustavio prilikom jednog saobraćajnoj prestupa, pozdravio ga i citirao mu jednu rečenicu iz njegove knjige “Nož”: “Teško nama među vama, u zlu dobro čekajući!” On me je pitao ko je to napisao. U tom trenutku nije bio svjestan da je sam napisao tu rečenicu, nakon čega se krstio. Brzo smo poslije policijske priče prešli na psihologiju i književnost. Razgovor je, vjerovali ili ne, trajao oko četiri sata”, zadovoljno se prisjeća Šcekić.

Na pitanje za kraj razgovora, da li će i sam napisati knjigu, Šćekić je odgovorio: “Zasigurno ću napisati knjigu i to u onom trenutku kada osjetim da knjiga sama iz mene izvire i da je to čitalačko iskustvo u meni stvorilo talog, koji će se artikulisati u pisanju knjige. Knjiga bi bila posvećena dekadenciji današnjeg vremena - kroz književnost, psihologiju, filozofiju, teologiju. Na osnovu nekih dekadentnih prizvuka iz književnosti, psihijatrije, opisivanja, okrutnosti i destrukcije današnjeg vremena, gdje bih povezao sve u jedan apokalipticni kraj, koji je neizbježan”, kaže Šćekić.

Dnevne novine