Riječ je o djeci predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta koja su, kako su pojasnili, zbrinuta u drugu porodicu ili u institucije.

"Djeca se zbrinjavaju, ukoliko postoji mogućnost, u srodničke porodice, a ukoliko ne postoje srodnici koji mogu da brinu o djetetu smještaju se u nesrodničke hraniteljske porodice i na kraju, ukoliko su iscrpljene sve mogućnosti za smještaj u porodicu, smještaju se u instituciju za smještaj djece. Veliki broj djece je smješten u srodničke porodice gdje su im za staratelja postavljeni bliski rođaci. Takođe, znatan broj djece je smješten u JU Dječiji dom "Mladost" u Bijeloj", kazali su iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Stručni radnici, dodaju, nastoje da pruže maksimalnu podršku roditeljima, kako ne bi došlo da izdvajanja djece iz bioloških porodica.

"Pruža se, zavisno od potreba, finansijska, savjetodavna, pravna, terapeutska pomoć. Ukoliko ostanak djeteta u porodici nije moguć i dođe do izdvajanja djeteta, sve vrijeme se radi na jačanju kapaciteta roditelja za vođenje brige o djetetu i stvaranju uslova za povratak djeteta”, objasnili su iz Ministartsva i dodali da u slučajevima predviđenim Porodičnim zakonom nadležni sud može da ograniči ili liši roditelja roditeljskog prava.

Izdvajanje djeteta je, ističu, u većini slučajeva privremeno i djeca se vraćaju u svoje porodice čim se stvore uslovi za povratak.

Kada dolazi do odvajanja djece od roditelja uvijek se, ističe za DN psiholog Radmila Stupar-Đurišić, radi o najboljem interesu djeteta i nikada ne bi trebalo sumnjati u ispravnost odluke ni suda ni socijalnih radnika.

"Nažalost, kada stupamo u vezu sa drugim ljudima jako rijetko vodimo računa o tome da posljedice naših stanja mogu biti djeca koja traže odgovornost, rad, istrajnost, dužnosti i obaveze. Dijete je samo, dok je majka u trudnoći, nešto što je zanimljivo, intrigantno i novo, kada ima godinu ili dvije to su male obaveze, a kako dijete raste zahtijeva mnogo odricanja i pažnje”, objašnjava Stupar-Đurišić.

"Nažalost, neki ljudi u roditeljstvo ne ulaze tako odgovorno, a savremeno društvo ima taj mehanizam odvajanja odnosno oduzimanja djece ljudima koji prosto nisu sposobni da budu roditelji kada oni sami nisu mogli da procijene i vide kod sebe da nemaju kapacitet za roditeljstvo”, naglašava Stupar Đurišić. 

Ona objašnjava da danas imati dijete ne podrazumijeva samo roditi ga, kao možda prije 150 godina.

Brojni razlozi za oduzimanje djece

Iz Ministarstva rada ističu da su različiti razlozi za izdvajanje djece iz porodica od grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti, nasilja u porodici, do problema u ponašanju djeteta.

“Neki od razloga izdvajanja su i recidiviranje u vršenju krivičnih djela do nerješena statusna pitanja roditelja, nepovoljne socio-ekonomske prilike u kojima roditelji žive, te bolesti roditelja i bolešću uslovljena nemogućnost da adekvatno odgovore na potrebe djece", navodi se u odgovorima Ministarstva dostavljenim DN.

Kao razlog izdvajanja dalje navode i neregulisan status majke nije posjedovala nijedan identifikacioni dokument nalazila se u stanju beskućništva, bez porodične podrške, pa je procijenjeno da u takvim okolnostima ni uz moguću podršku ne bi bila u stanju da adekvatno odgovori na potrebe novorođenog djeteta.

Takođe, često su u pitanju i teškoće u integraciji djeteta u majčinu novu porodicu i promjenu neposrednog okruženja, ali i potreba djeteta da zadrži kontinuitet prethodnog odrastanja, imajući u vidu kraj u kome je živjelo, školu koju pohađa, izgrađene vršnjačke odnose u školi i kraju.

Dnevne novine/CDM