"Crna Gora mi je u srcu i duši, ali ona je otjerala moju djecu i ja ću za njima, i neće mi biti žao!"

Ilustracija

Pismo majke iz Podgorice

"Crna Gora mi je u srcu i duši, ali ona je otjerala moju djecu i ja ću za njima, i neće mi biti žao!"

Podgoričko preduzeće “Vodovod i kanalizacija” objavilo je prije par dana oglas kojim traži samostalnog referenta za odnose sa javnošću, ali oglas je bio otvoren samo jedan dan. Podgoričanin koji je pokušao da uđe u konkurenciju za ovo radno mjesto, predao je dokumenta, ali je odbijen jer je zakasnio. On je na Tviteru objavio odgovor “Vodovoda” gdje se navodi da je rok za prijavu bio 1 dan, te da je njegova prijava evidentirana kao neblagovremena.

14. 02. 2016 - 12:14

Autor:
Kodex

Nakon toga jedna majka iz Podgorice je odlučila da putem pisma podijeli svoj slučaj o situaciji oko zapošljavanja koja je i njenu porodicu uzdrmala i rastavila.

“Molim vas da objavite ovo moje pismo. Zato što želim da pročitaju roditelji, djeca, a nadam se i da će pročitati oni koji su odgovorni za stanje u Crnoj Gori. Iako ne vjerujem da ih je briga. Sigurna sam da ih nije briga.

Majka sam dvoje djece, sada već mladih ljudi, ćerka je završila pravni fakultet u Beogradu, koji, inače, ne smatram inostranstvom, sa najboljim ocjenama i vratila se Podgoricu u nadi da će dobiti posao. Ta nada je trajala godinu dana. Juče sam pročitala tekst o Oglasu za radno mjesto u podgoričkom “Vodovodu” koji je trajao 1 dan i odlučila da vam pošaljem svoj slučaj. Duša me boli za onim mladićem što je pokušao da konkuriše, u njemu sam vidjela svoje dijete, a onda i djecu drugih roditelja u Crnoj Gori. Tužno i pretužno!

Ni sama ne znam broj oglasa na koje se javljala moja ćerka, pisala firmama, nudila svoje znanje, bila bi zadovoljna i sa najmanjom platom za početak. Bez uspjeha. Na mnoge mejlove nije uopšte dobila odgovor. Prije 20 dana je spakovala kofere i otišla u Ameriku. Tamo živi moja sestra koja će joj pomoći da nešto počne da radi. Bilo šta. Vjerovatno će se tamo i udati, jer je u tom životnom periodu, i ostati. A gdje su njene četiri godine studiranja? Izgubljene.

Moj sin završava treći razred srednje škole i odličan je đak. Sledeće godine i njega šaljem u Ameriku, i učiniću sve što je u mojoj moći da tamo upiše fakultet i ostane. Ne želim da studira u Crnoj Gori, a razlog je više nego jasan. Ovdje nikoga nije briga za dobru djecu. Za dobre đake. Za dobre studente. Oni nemaju nikakvu perspektivu. Niko ih neće. Tamo ih vrbuju velike kompanije već na studijama. Otimaju se o mlade i talentovane. Tamo će oni biti jednaki kao svi drugi. Tamo im “guzonjini sinovi” ne mogu oteti snove, samo zato što imaju vezu, zato što im je tata neki marginalni politčar, direktor ili direktorov kum, brat, rođak. Tamo “guzonje” nisu viša klasa, a ostali samo prašina, sjenke, anononimusi koji nemaju prava da žive, rade i napreduju ako su vrijedni, pametni i sposobni.

Ako treba, prodaću sve. Odrasla sam u Podgorici, Crna Gora mi je u srcu i duši, ali OVA Crna Gora, koja je otjerala moju djecu, nije moja mati. I ja ću otići. I neće mi biti ni teško, ni žao!”

Izvor:volimpodgoricu.me

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.