Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, je na otvaranju istakla da pitanje transparentnosti javnih finansija još uvijek predstavlja izazov, jer kako kaže mi kao društvo i državni sistem nijesmo došli do jasnih kriterijuma i obaveza državnih organa koji bi garantovali uvođenje reda u javnu potrošnju.

"Posljedica toga je naglašeno selektivno i diskreciono odlučivanje o dodjeli sredstava nevladinim organizacija, od čega najviše štete imaju one NVO koje rade u skladu sa procedurama. Takođe, imamo izdašno finansiranje političkih subjekata nad kojim nije uspostavljena neophodna kontrola, ali i tendencioznu i nepravednu raspodjela sredstava medijima koja direktno narušava odnose na medijskom tržištu", pojasnila je Uljarević.

Ona je dalje konstatovala da se shodno tome, otvara i pitanje da li su državi Crnoj Gori potrebne nevladine organizacije.

"Čvrsto vjerujem da jesu, i da upravo rad nevladinih organizacija može značajno doprinijeti da se preveniraju, ograniče ili, gdje je to moguće, i spriječe političke manipulacije i zloupotrebe. To nije lako, a svjedoci smo da pored ovih finansijskih "zakidanja", nerijetko imamo i prljave kampanje protiv aktivista NVO sektora koje vode različite političke strukture i sa njima povezani subjekti. Ali, isto tako svjedoci smo da istinski, aktivni i principijelni dio sektora uspijeva ne samo da preživi nego i da ojača suprotno namjeri onih koji su svjesno uskraćivali sredstva najaktivnijim nevladinim organizacijama i vodili medijske i druge kampanje protiv tih NVO", dodala je Uljarević.

Na kraju, Uljarević je naglasila da nalazi CGO-a ukazuju na diskrepancu ne samo u obimu sredstava već i u nivou stabilnosti finansiranja političkih subjekata.

"Istraživanje CGO-a je pokazalo da je u protekle tri godine iz Budžeta za nevladine organizacije raspodijeljeno 9.214.330,68 €.Istovremeno su političke partije iz istih izvora podržane sa 23.942.836,65€, pri čemu nijesmo računali sredstva iz budžeta za izborne kampanje. Dodatno, primjetan je rast sredstava koja se opredjeljuju na godišnjem nivou za političke partije i pad sredstava za NVO, a što ne prate adekvatna obrazloženja", kazala je Uljarević.

Ana Novaković, izvršna direktorka Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO), je obrazlažujući razloge podrške ovom projektu istakla da ova analiza, u najširem, daje odgovor na pitanje koliko građani plaćaju demokratiju u Crnoj Gori – kroz političke partije kao aktere parlamentarne demokratije i NVO kao aktere participativne demokratije, odnosno kako Vlada raspolaže njihovim sredstvima u tu svrhu.

"Kada su u pitanju nevladine organizacije ovakvo finansiranje projekata NVO iz državnog budžeta ima dvije posljedice: urušavanje nevladinog sektora u Crnoj Gori i neodgovoran odnos Vlade prema sredstvimaporeskih obveznika. Prva posljedica nastaje zato što se projekti NVO godinama unazad finasiraju uz grubo kršenje zakona koji uređuju ovu oblast. Drugi je problem kako se taj novac opredjeljuje.

Opredjeljuje se po principu svima po malo, projekti se podržavaju u iznosima koji obesmisljavaju mogućnost realizacije kvalitetnih ideja i ti projekti nijesu u većini slučajeva u vezi sa javnim politikama.

Vjerujem da ovakav pristup nijedan građanin ne bi podržao i da je ovo slika neodgovornog odnosa Vlade prema njihovim sredstvima", pojasnila je Novaković.

Ona je, takođe, konstatovala kad je u pitanju finansiranje političkih partija da je vrijeme da građani čuju koliki su to iznosi kojima se one finansiraju, ali i to koliko su partije transparentne i odgovorne u realizaciji tih sredstava.

Nikola Đonović, koordinator programa u CGO-u i jedan od autora analize, podsjetio je na jednu od prvih predrasuda kad je riječ o NVO.

"U Crnoj Gori 3, 808 NVO, a poređenja radi u u Srbiji ih ima 23, 394, u Hrvatskoj 52, 272, zatim u Austriji preko 120, 000 NVO i 3, 400 fondacija, dok je Njemačkoj 621, 000 NVO i fondacija ili gotovo više nego što Crna Gora ima stanovnika, a u Britaniji blizu 775, 000 NVO i fondacija", kazao je Đonović.

On se osvrnuo i na ključne zakone koji uređuju rad i finansiranje NVO, ukazujući i na njihovu neusaglašenost.

"U dijelu institucionalnog okvira finansiranja NVO, posebno se fokusirao na rad Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću ističući da komisija raspolaže najvećim fondom putem kojeg je u protekle tri godine nevladinim organizacijama raspodijeljeno 6.408.792, 14 EUR za ukupno 1, 354 projekta čime se dolazi do prosjeka od 4,733, 22 EUR po projektu", pojasnio je Đonović.

Takođe, on je rekao da su NVO često ukazivale i na tendenciju nezakonitog uskraćivanja sredstava NVO u skladu sa Zakonom o igrama na sreću, što je potvrdila i DRI u svom Izvještaju o reviziji finansiranja NVO, gdje se konstatuju odstupanja između iznosa predviđenog za raspodjelu shodno zakonu i planiranih i opredjeljenih sredstava.

Na ovaj način, dodaje Đonović, NVO u Crnoj Gori su samo u periodu 2013. – 2015. oštećene za 3.992.129,07 EUR.

 Đonović je dalje ukazao da Komisija ne poštuje ni zakonske rokove raspodjele sredstava. 

U osrvtu na Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Đonović je kazao da su kroz ovaj Fond u okviru raspodijeljenog iznosa, od 2013. do 2015, NVO dobile 50%  - 1.121.590,00 €, ističući da je preostali iznos Fond raspodijelio pojedincima, nacionalnim savjetima i ostalima, kao i da rad tog Fonda prate brojne kontraverze. 

„Od budžeta lokalnih samouprava se, po zakonu, finansiraju projekti NVO od interesa za lokalno stanovništvo. U tom dijelu se nastavljapraksa netransparentnog i neodgovornog upravljanja javnim finansijama. Sredstva na lokalnom nivou se dijele i direktnom odlukom predsjednika opštine/gradonačelnika", upozorio je Đonović.

Takođe, on je podsjetio i da Komisija za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore ni četiri godine od stupanja na snagu Zakona o NVO nije formirana čime su NVO ostale uskraćene za sredstva planirana budžetom po ovom osnovu, ali i za mehanizam koji bi trebao da obezbijedi transparentnije i učinkovitije finansiranje NVO. 

Na kraju, Đonović je istakao zabrinutost zbog prakse diskrecionog odlučivanja o podršci nevladinim organizacijama, od kojih je tokom 2014. i 2015. pažnju zainteresovane javnosti zaokupila izgradnja tzv. "Građanske kuće" odnosno partnerstva Vlade Crne Gore, tri NVO – Građanske alijanske (GA), Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Fonda za aktivno građanstvo (fAKT), opštine Podgorica i Rockfeler Brothers fonda, ukazujući da su i danas ostali nepoznati važni aspekti potpisanog Memoranduma između ovih subjekata.

Boris Marić, viši pravni savjetnik u CGO-u i jedan od autora analize, je naveo da je u Crnoj Gori registrovano 60 političkih partija, od kojih je 47 aktivno, i da je procenat izdvajanja iz Budžeta Crne Gore za političke partije veći od onih u regionu ili zemljama EU.

"U protekle tri godine političkim partijama u Crnoj Gori dodijeljeno je 11.768.621.20, eura na nacionalnom nivou, a jedan poslanik je građane Crne Gore koštao prosječno 64.556, 04 eura godišnje", kazao je Marić.

 On se osvrnuo i na izdvajanja opština, ukazujući na njihovu neravnomjernost i nerijetko loše planiranje u odnosu na realizaciju u pojedinim opštinama.

"Na primjer, imate opštinu Cetinje koja svake godine planira oko 50, 000 EUR za političke partija a isplaćivala je u nekim godinama manje od 3, 000 EUR ili opštnu Budva koja je planirala oko 150, 000 EUR godišnje a isplaćivala manje od 6, 000 EUR jedne godine ili oko 35, 000 EUR druge. Primjer dobrog planiranja i realizacije budžeta u ovom dijelu je, recimo, opština Andrijevica ili Kotor", pojasnio je on.

 Marić je naglasio da, u okviru, sredstva koja je CGO analizirao u dijelu finansiranja političkih paritja nijesu uključena ona koja se opredjeljuju za izborne kampanje, a koja za redovne parlamentarne izbore u 2016. iznose 1. 929.731,85 eura.

"Sredstva za rad političkih partija, iako predstavljaju dosta visoko odvajanje iz budžeta, imaju svoje opravdanje jer razvoj parlamentarne demokratije podrazumijeva efikasan i profesionalan rad političkih partija i predstavničkih tijela na lokalnom i državnom nivou, a drugo je pitanje načina i efekata trošenja tih sredstava", zaključio je Marić.