"Oduvijek sam bila ambiciozna i imala sam mnogo hobija i obaveza u kojima sam uživala. Međutim, bivši muž je stalno osporavao moju karijeru i da radim stvari koje volim. Ponižavao me do te mjere da sam povjerovala da je sve što radim uzalud. S druge strane, on je radio šta je htio, a jedino mjesto gdje je meni bilo dozvoljno da idem je kod njegove familije. Samopouzdanje mi je bilo uništeno, osjećala sam se bezvrijednom", tim riječima Pobjedina sagovornica, koja je željela da ostane anonimna, opisuje kako se osjećala u devetogodišnjem braku u kojem je, kako kaže, bez obzira na sve, ipak dobila najljepše bogatstvo – djecu. 

"Bila sam veoma mlada kada sam uplovila u bračne vode, pravo iz studentske klupe pred oltar. Gledala sam na život ružičastim naočarima. Upoznali smo se na studijama i dijelili ista interesovanja. Kao i svaki početak, i naš je bio divan. Sanjali smo o zajedničkoj budućnosti i onoj čuvenoj "dok nas smrt ne rastavi". Međutim, vremenom sam željela još veće obrazovanje, nakon toga bolju poziciju na poslu, a pri tome nikada nijesam zapostavljala naš odnos. Uvijek sam nastojala da se popnem na još višu životnu stepenicu. Iz petnih žila sam se trudila da budem dobra supruga, majka i poslovna žena, ali kada se partnerska podrška pretvori u kamen spoticanja, slomite se u hiljadu komada", priča sjetno sagovornica Pobjde.

Kako kaže, umjesto ljubavi počela je da dobija najgore od bračne zajednice. Ona ističe da je komunikacijski jaz tadašnjeg supruga i nje postajao sve veći i do te mjere da su postali obični stranci koji "žive u istom prostoru, a svako za sebe".

Prema njenim riječima, kada je prvi put glasno izgovorila "želim razvod", osjetila je slobodu, iako je pretpostavila da neće biti lako da kroz njega prođe.

"Danas živim normalnim životom u miru i sreći. Slijedim svoje snove, a djeci ne fali ništa. Naprotiv, često idu kod oca, konstantno su u komunikaciji. Vrijeme utiče na sve, naravno ako ga valjano koristimo. Radila sam na tome da djeca što bezbolnije prebrode razvod. Koliko god mi je bilo teško da priznam kraj, iz ove perspektive vidim da je to bilo najbolje rješenje. Ponovo vjerujem u sebe, a samo kao takva mogu biti kvalitetan uzor svojoj djeci", naglasila je ona.

Kulturolog Ratko Božović objašnjava da do razvoda često ne dolazi zbog djece, naročito dok ona ne odrastu. On konstatuje da se pristaje na "trpljenje" i zbog nezaposlenosti partnera, materijalne oskudice i nepostojanja alternative.

Božović konstatuje da su istraživači pokazali da, u registru psiholoških motiva zbog kojih žena pokreće brakorazvodnu parnicu, najčešći razlozi su nedostatak bliskosti, seksualnih odnosa, slaba komunikacija, muževljevi izleti, pretjerana posvećenost poslu i zanemarivanje porodice.