Priručnik franjevačkog egzorciste, ujedno, dokazuje kroz kakvu je evoluciju prošao sam obred kao fenomen koji ne prestaje da pobuđuje pažnju, izaziva reakcije i polemike kakve su vođene ili se vode povodom freških primjera koji dospijevaju u javnost, nezavisno od toga o kojoj je religiji riječ. Na taj aspekt starog priručnika ukazao je i generalni vikar biskupije, don Anton Belan koji za Pobjedu kaže da u prvom pasusu egzorcist zaklinje Zlog da izađe iz tijela, kostiju, nerava, krvi.

Belan objašnjava da je upravo u tome trag vremena u kojem su egzorcisti smatrali da je korijen i nekih psihosomatskih bolesti nečastiva sila, što danas nije slučaj. Evolucija Iako egzorcizam danas "ne liječi" epilepsiju, (ili to ne bi trebalo da čini) i dalje u mnogim religijama "nema alternativu" u onim graničnim oblastima za koje moderna nauka i medicina nemaju objašnjenje, a religija odgovorom smatra uticaj - demona.

Prema zvaničnim podacima, u Kotorskoj biskupiji trenutno nema sveštenika koji ima odobrenje da sprovodi obred egzorcizma. "Ukoliko bi se doista pokazala potreba za takvim obredom, Biskupija bi angažovala sveštenika koji je za taj čin sposoban, dakle koji ima potrebna znanja i ovlasti. Na samom području metropolije kojoj Kotorska biskupija pripada, ima kompetentnih sveštenika za egzorcizam", kazao je Pobjedi potparol Biskupije don Robert Tonsati.

"Terapija i ljekovi koji pomažu psihički bolesnima osobama, ne mogu pomoći "đavoimanim", kako se u pravoslavlju naziva osoba opsjednuta zlim duhovima", pojašnjava za Pobjedu protojerej Predrag Šćepanović iz Mitropolije crnogorsko-primorske.

"Svakako da se moraju razlikovati osobe koje su psihički bolesne od onih koji su đavoimani, a samim tim i agresivni. Opsjednuti ljudi nijesu odgovorni za svoja djela i ona im se ne računaju u grijeh, već oni svojim stradanjima iskupljuju svoje grijehe. Bog daje svešteniku, koji je svjestan svojih malih ljudskih snaga i okreće se nadi u Bogočovjeka Hrista koji je jedini ljekar duša i tijela, dar rasuđivanja da otkrije uzrok bolesti, tj. da li je organskog porijekla ili je demonskog porijekla", pojašnjava Šćepanović pristup u pravoslavnoj egzorcističkoj praksi.

On je potvrdio da je prisustvovao situaciji u kojoj je, kako navodi, pružana pomoć posjednutoj osobi.

"Ko to nije vidio svojim očima, teško može da povjeruje. Možda sam i sam bio jedan od "nevjernih Toma" koji nije vjerovao. Međutim, ono što vidite svojim očima, strah od kojeg se svaka vlas kose na glavi podigne, krici koje čujete - scene su koje vas uvjere u postojanje demonske sile koja čini zlo čovjeku. Ipak, iz razgovora sa osobama nad kojim očitate 13 molitava zaklinjanja i koje su poslije skoro sat molitve mirni kao jaganjci, zaključite da je posrijedi gatanje, vračanje i drugi teški grijesi kojima čovjek "otvara" vrata svoje duše za ulazak demonskih", kaže Šćepanović.

Na pitanje kako se u islamu doživljava pitanje egzorcizma, koje su to sile za koje se vjeruje da mogu da posjednu tijelo čovjekovo i od kada datira u javnosti pominjano liječenje Kuranom, glavni imam u Podgorici Džemo Redžematović napominje da u startu treba objasniti neke stvari i otkloniti neke zablude, jer kako kaže, "Kuran nije tableta", ali može biti lijek.

"Moramo razdvojiti dvije stvari; svaki musliman mora vjerovati u postojanje Alaha, njegovih anđela (meleka-duhovnih bića), Knjiga poslanika, sudnji dan i sudbinu. Svaki musliman mora vjerovati u postojanje džinna, dobrih i loših. Ali, veoma prošireno i pogrešno vjerovanje jeste da loši džinni (demoni) mogu upravljati čovjekom, odnosno znati nevidljivo (gajb).  Sasvim drugo je pitanje psihičkih oboljenja koja se moraju liječiti konvencionalnom medicinom. Te stvari trebamo razdvojiti. Kur’an nije tableta. Kur’an je sistem života", izričit je Redžematović.

On kaže da i kada ga ljudi pitaju da ih uputi nekome ko se bavi egzorcizmom, drugačije ih savjetuje.

"Nemam nikog kome bi ih poslao, već ih savjetujem da vode neporočan život, da vode brigu o mentalnom i fizičkom zdravlju, da za svaku psihosomatsku bolest potraže savjet ljekara-specijaliste. Inače, islam je svojim obredoslovljem postavio zdrave temelje korisnog i pobožnog života tako da onaj ko poštuje načela i principe islama, dakle, etike(ahlaka), zakonodavstva (šerijata) i međuljudskih odnosa (muamelata), tome neće trebati nikakvi lažni ili pravi duhovni iscjelitelji, ako ih uopšte ima. U tom smislu za Kur’an se kaže da je lijek, jer onaj ko postupa prema njegovim učenjima biće zdravog tijela i duha u njemu", zaključuje Redžematović.

Pobjeda/CDM