„U Crnoj Gori fali vladavine prava. Privatizacija je iskorištena kao pohara Crne Gore, a ne kao šansa da se dovedu strateški investitori, da se ima industrijska proizvodnja, jer bez toga nema održivog razvoja. Partija premijera Mila Đukanovića želi da vlada bez većine, mimo demokratske volje naroda. Ova partija se boji ili ne smije izaći na slobodne izbore, a SDP sasvim slobodno ide u opoziciju, sa željom da otvori novu dinamiku i pokaže da projekat za nezavisnost nije bio ni privatni projekat, nije bio ni prevara ljudi, nije bio ni sve ono negativno što su govorili protivnici projekta, već je bio projekat suštinske stabilnosti i razvoja Crne Gore“, kazao je Krivokapić. 

- Kraj koalicije sa Đukanovićevom strankom -

Krivokapić smatra kako su strateški ciljevi kad je riječ o Crnoj Gori ostvareni, zemlja je nezavisna, građanska, očuvan je multietnički sklad i nalazi se na putu evroatlantskih integracija.

„Strateški ciljevi su ostvareni, a to je izvlačenje Crne Gore iz krila Slobodana Miloševića 1998. godine, izvlačenje Crne Gore iz krila Vojislava Koštunice, pretvaranje Demokratske partije socijalista (DPS) u partiju građanskog koncepta 1998. godine, partiju koja je tada izašla iz rata, i širenje građanskog bloka u Crnoj Gori, kao i čuvanje harmonije multietničkog sklada, a to je ono što čini temelj Crne Gore, građanska država, evroatlantske integracije i nezavisnost. I poslije toga je došao referendum, strateški cilj SDP-a, jedine partije u parlamentu koja baštini te ciljeve od početka, i sljedeći cilj, koji je stavio bezbjednosnu krunu na Crnu Goru, to je poziv za članstvo u NATO“, kaže Krivokapić. 

Uprkos tako dugom koalicionom nastupu sa DPS-om, Krivokapić ističe da je su za 18 godina postojale razlike koje su bile trajne i vrlo strateške, a odnose se na ekonomsko-socijalno vladanje Crnom Gorom, način vladanja i rezultate tog vladanja.

„Nismo ćutali ni u jednom trenu, od prvog dana smo se borili da sačuvamo Taru, da spriječimo predavanje Kombinata aluminijuma oligarsima, garancije. Takođe, Termoelektrana Pljevlja, koja je trebala biti prodata za 35 miliona eura, sačuvali smo je, a evo, sada, vidimo da nova treba da vrijedi do milijardu. I tako redom. Ali, imate dva puta, jedan je bio strateško-politički cilj, koji je obezbijedio da Crna Gora opstane. Crna Gora je jedina država koja je nestala za zelenim stolom nakon Prvog svjetskog rata, a bila je saveznik. Nismo željeli da u balkanskom metežu, koji se desio i koji se opet može desiti, Crna Gora bude na vjetrometini. Cilj je bio obezbijediti je, konstituisati je kao građansko društvo, kada se to završi, onda morate uraditi ono što je suština politike, a to je bolji život građana“, kaže Ranko Krivokapić. 

Na pitanje šta je glavni razlog koji je presudio da SDP nakon 18 godina raskine koaliciju sa DPS-om, čelnik crnogorske Skupštine odgovara: „Kao u ratnoj logici, postoje periodi kada morate izaći na front, tada se ne pita šta košta. Postoje periodi mira i sigurnosti, kada morate preći ka sljedećoj fazi razvoja, i društva i demokratije, a to je sada pred Crnom Gorom. Crna Gora je sada sigurna, pod zaštitom je NATO-a, ali Crna Gora sada ima velike unutrašnje probleme koji joj prijete da sva dostignuća na političkom i strateškom nivou postanu ugrožena rušenjem ekonomsko-socijalnog sistema i nedostatkom vladavine prava. Zato je došlo do raskida koalicije, rekao bih, planski. Kako je došlo do koalicije 1998. godine, tako i sada izlazimo planski, boreći se za pravu i socioekonomsku pravičnost, odnosno razvoj.“ 

Posebno je nezadovoljan stanjem u ekonomiji. Poručuje da u Crnoj Gori fali vladavine prava, a ocjenjuje da je privatizacija iskorištena „kao pohara Crne Gore, a ne kao šansa da se dovedu strateški investitori, da se ima industrijska proizvodnja, jer bez toga nema održivog razvoja“. 

Krivokapić, koji je bio na čelu Parlamentarne Skupštine OEBS-a, dobro je upoznao kako funkcionišu izbori u tih 57 zemalja. Zato tvrdi da je temelj demokratije pravo građana da slobodno odlučuju i biraju ko će im biti vlast. 

„Kada toga nemate, onda nemate kamen temeljac za demokratiju. Od predsjedničkih izbora 2013. godine u Crnoj Gori, pa naovamo, stalno se vršila devastacija izbornih procesa. Stalno su mehanizmi otimanja glasova, izbornih zloupotreba bili na sceni. EU je na kraju to upisala u svojim dokumentima. Navešću kupovinu ličnih karata, kupovinu glasova. Mislite li da neko ima većinu, a kupuje glasove i lične karte? DPS želi da vlada bez većine, mimo demokratske volje naroda. Zato se ušlo u političku krizu, uz ovu socioekonomsku, koja je uporedo išla. Imamo ta dva najopasnija toka za državu koji se mogu razvijati uoči predstojećih parlamentarnih izbora i računamo da inicijativa koja je uz pomoć EU pokrenuta, i tri mjeseca pokušavali da postignemo dogovor, srušena je voljom DPS-a“, kaže Krivokapić, koji je bio inicijator parlamentarnog dijaloga, koji se u Skupštini Crne Gore vodio tri mjeseca, a cilj je bio stvaranje uslova za fer i slobodne izbore. 

Do dogovora vlasti i opozicije nije došlo, a crnogorski premijer Milo Đukanović optužio je upravo Krivokapića za krah parlamentarnog dijaloga.

„DPS se boji ili ne smije izaći na slobodne izbore, a SDP sasvim slobodno ide u opoziciju, sa željom da otvori novu dinamiku i pokaže da projekat za nezavisnost nije bio ni privatni projekat, nije bio ni prevara ljudi, nije bio ni sve ono negativno što su govorili protivnici projekta, već je bio projekat suštinske stabilnosti i razvoja Crne Gore. Bio bi razvojni projekat Crne Gore da je tih deset godina iskorišteno na najbolji način. Taj period je iskorišten za ekonomsku poharu, a ne za realni razvoj. Rasli su brojevi, a građani su imali kratkotrajne dobiti i dugoročne gubitke. Zato sada imamo neodrživ budžet, svaki treći euro u budžetu je posuđen, na veliku kamatu. Veće su kamate državi Crnoj Gori nego građanima ili kompanijama. Kompanije dobijaju kamate za razvojne projekte od 4 i 5 odsto, a država Crna Gora za 6 odsto. To je stanje naše ekonomije, našeg načina vladanja. Jedan način vladanja, rekao bih, samovlašće“, ističe Krivokapić. 

On ističe da „kada korupcija zahvati društvo, ono što EU naziva korupcijom na visokom nivou, onda je posljednja faza uvijek transparentna, to znači korumpirane su najviše institucije, parlament i vlada imaju poslanike i ministre koji vladaju političkom korupcijom“.

„To je posljednja faza koja nažalost, kako postoje bolesti u prirodi, postoje i u društvu. Te metastaze su u društvu i prirodi najočiglednije, i to je ono što se dešava u Crnoj Gori. Ako ne uspijemo da se presaberemo kao politički ljudi, evidentno je da će se ići dalje u radikalizaciju političke krize. SDP pokušava da da doprinos da sve to ide drugim putem, dogovorom, nadam se da će sve to moći bez stranih uplitanja“, ističe Krivokapić. 

On je odgovarajući na optužbe Đukanovića da je „dijalog podredio ličnom interesu“, kazao da takva konstatacija „nema veze sa istinom“.

„Dijalog sam pokrenuo na inicijativu mnogih subjekata, uz prisustvo EU. Tri mjeseca niko nije saopštio da sam dijalog podredio ličnom interesu i premijer je saopštio nešto što nema blage veze sa istinom. Kada bježite od istine, kada napravite fabriku laži kakva je napravljena u Crnoj Gori od Javnog servisa i ostalih medija, tri televizije, dvije-tri novine, dva portala, onda je jasno da postajete žrtva svojih obmana. To se u teoriji zove Tejlorov efekat. Kada u jednom trenutku počnete vjerovati u svoje neistine koje pravite kroz propagandne mašine. Bojim se da je DPS ušao u tu fazu, da vjeruje neistinama koje on sam kreira. To se upravo i dešava kada jedan model vladanja krene u svoju završnu fazu“, kazao je Krivokapić. 

Foto: Anadolija

- Bojkot izbora nije rješenje -

Na pitanje planira li SDP bojkot narednih izbora, s obzirom na to da nema dogovora oko slobodnih i fer izbora, Krivokapić poručuje da to nije rješenje.

„Bojkot nije rješenje. SDP će učiniti sve da u institucijama riješimo stvari. Ali, DPS očigledno želi da gura dio ili cijelu opoziciju u bojkot, gdje će samo na taj način da očuva vlast. Računam, nismo sami, u EU smo kandidat, u NATO smo pozvani, da ćemo uz pomoć naših partnera uspjeti da urazumimo taj način politike zavadi pa vladaj. Izazovi nestabilnost, da bi sačuvao vlast. Mislim da ta opcija neće pobijediti“, kazao je Krivokapić. 

Za 23.mart zakazana je sjednica Skupštine Crne Gore, na kojoj će se raspravljati o razrješenju čelnika crnogorskog parlamenta. Krivokapić nije siguran ima li DPS većinu za njegovu smjenu.

„Očekujem da bude bar malo slobodnog glasanja, jer je evidentno da je DPS stvorio 'viseću' većinu. U parlamentu nije definisano ko je većina, zato je Vlada 'viseća'. Vidjećemo hoće li imati 41 glas, očekujem da Skupština Crne Gore odluči na pravi način, ali uz političku korupciju, sve su mogućnosti otvorene“, kaže Krivokapić. 

- Odnosi sa susjedima i Turskom -

Komentarišući odnose Crne Gore sa državama u regiji, Krivokapić ističe da su oni najbolji mogući, prijateljski.

„Crna Gora je uspjela da razvije prijateljske odnose, dala je tu važnu crtu stabilizaciji prostora koliko je ona mogla kao mala zemlja. To je onaj dio posla koji smo dobro obavljali u koaliciji. Naravno, uvijek su ti odnosi vezani sa raznim istorijskim kategorijama i ukupnoj stabilnosti unutar svake zemlje. Ali ako tražite definiciju, ona je dobra“, ističe Krivokapić. 

Crna Gora je u avgustu prošle godine u Beču potpisala Sporazum o granici sa BiH i Kosovom. Međutim, kosovska opozicija, koja protestuje protiv aktuelne Vlade, traži povlačenje ovog sporazuma.

„Očekujem da će Republika Kosovo ispoštovati svoju saglasnost za taj sporazum, da će završiti ratifikaciju, i da je u interesu Kosova da se to završi na taj način. Crna Gora je priznala Kosovo uprkos svim problemima koje je imala zbog toga, imali smo demonstracije pred Skupštinom, napad na Skupštinu Crne Gore. Mislim da je to način da gradimo dobre odnose, povjerenje, i da je to u cilju stabilizacije regiona“, ističe Krivokapić. 

Kada je u pitanju Prevlaka, odnosno rješenje graničnog spora sa Hrvatskom, Krivokapić kaže kako ne vjeruje u skoro rješenje tog nesporazuma.

Govoreći o odnosima Turske i Crne Gore, predsjednik crnogorskog parlamenta kaže da je „Turska uvijek bila krajnje raspoložena prema Crnoj Gori“.

Anadolija