"Lazović kaže da bi crnogorske kompanije, ulaskom u NATO, „mogle da učestvuju na tenderima Sjevernoatlantskog pakta koji ima godišnji budžet od preko 700 milijardi dolara“. Mogle bi, ali tih kompanija, posebno na sjeveru Crne Gore, zahvaljujući politici aktuelne vlade, gotovo da više nema", kazala je Kaluđerović.

Tako je kako kaže ona nekada u Bijelom Polju radilo preko deset hiljada ljudi u privredi, a danas tek nekoliko stotina.

"Ugašen je „Vunko“, a pored te nekad čuvene kompanije propale su i sve druge privatizovane firme - dvije fabrike obuće - „Lenka“ i „Mladost“, industrija „IMAKO „, „Prva petoljetka“, te „Bjelasica“. Fabrika mineralne vode „Rada“ je na „aparatima“. U Beranama je u procesu tranzicije, kako to voli da kaže aktuelna vlast, uništena „Polimka“, koja je dugo bila najjača fabrika ne samo u ovom gradu, već i na čitavom sjeveru. Isti sudbinu doživjela je i fabrika celuloze i papira. U Andrijevici je zatvorena fabrika izolacionih materijala „Termovent“, fabrika konditorskih proizvoda „Sokoštark “, fabrika „Mermer“, „Štamparija“ i fabrika tapeta, pogon Polimkine kožne galanterije. Niz katastrofalnih privatizacija zabilježen je i u Plavu, rodnom mjestu Lazovića, dok su u Kolašinu, između ostalog, zatvoreni „Impregnacija drveta“, „Eksport drvo“, „Transportno“ i najveća trgovačka mreža na sjeveru „Veletrgovina“. Nestao je i drvni kombinat, baš kao i firma iste djelatnosti „Vukman Kruščić“ u Mojkovcu gdje je radilo hiljadu i po ljudi. U Mojkovcu ne radi rudnik olova i cinka „Brskovo“, veliko trgovinsko preduzeće „Bojna njiva“. U Rožajama, takođe, ne radi nijedno privatizovano preduzeće. Zatvoreni su drvno industrijski gigant „Gornji Ibar“, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće „Bisernica“, fabrika dekorativnog papira „Dekor“, fabrika mašinskih elemenata „Famod“, autoprevozno preduzeće „Transervis“ i fabrika „Kristal“. U Rožajama je uništeno i nekoliko tekstilnih fabrika", objasnila je Kaluđerović.

Ona je podsjetila i Lazovića i građane da su mnoge od ovih fabrika sa sjevera države izvozile svoje proizvode i na tržišta članica NATO, iako kako dodaje Crna Gora nije ni bila u takozvanim evro-atlantskim integracijama.

"Katastrofalni rezultati prisutni su i kada je u pitanju druga Lazovićeva nadležnost – „Crna Gora – digitalno društvo“. Jedino „ostvarenje“ jeste poražavajući podatak da Crna Gora danas ima najsporiji internet na evropskom nivou", ističe Kaluđerović.

Prema njenim riječima bez softvera su u Upravi za nekretnine, Upravi za šume i Poreskoj upravi, Komisiji za koncesije, kao i mnogim drugim značajnim ustanovama.

"Ali to Lazoviću nije smetalo da konstatuje kako je Crna Gora „u prethodnom periodu učinila snažne iskorake u pravcu izgradnje informacionog društva“.

"Lazović se hvali kako je smanjen digitalni jaz, ali je zato vidljivo produbljen socijalno-ekonomski. Višegodišnji državni funkcioner, koji je zadužen za ekonomsku politiku i koji ima ovakve rezultate, treba da uradi samo jedno – podnese ostavku", zaključila je Kaluđerović.