Dobili su i grijalicu, veš mašinu, električni šporet. Smješteni su u Domu učenika i konačno imaju osnovne uslove za život, a sve to zahvaljujući ministarki rada i socijalnog staranja Zorici Kovačević. Ministarka je tako, za razliku od  nadležnih grada na Tari koji su ovakvu problematiku godinama zanemarivali, ispunila obećanje. 

Kako nam je kazao Velizar Rakočević, ovo je za njih novi početak.  Neizmjerno se zahvaljuju ministarki, koja im je u Domu učenika obezbijedila dvije sobe.

"Kovačević nas je spasila od podstnanarskog života, sad moja  zdravstveno ugrožena supruga neće više prati veš na potoku jer je ministarka kupila veš mašinu, imamo  električni šporet i grijalicu, jer u Domu učenika nije omogućeno grijanje na drva. Zahvaljujemo se i novinarima koje je naš slučaj zainteresovao kao i svim dobrim ljudima koji su nam pritekli u pomoć. Ovdje nam je mnogo bolje nego u prethodnom smještaju , iako je i pored grijalice  dosta hladno u sobama Doma učenika, jer vjetar prolazi pored prozora. U drugoj sobi smo smjestili stvrari jer je ne možemo koristiti za smještaj iz razloga što čitavom dužinom plafona ta soba prokišnjava", kazao je Rakočević. Kako nam je kazao, kontaktirala ih je jedna ženska osoba iz inostrantva  koju je interesovalo koliko novaca je potrebno za Daliborkino i njegovo liječenje.  Prema njegovim riječima, da bi njegova supruga operisala oči potrebno je oko 2 hiljade eura.

Daliborka se inače na Zavodu za zapošljavanje nalazi od 2005. godine, te joj, kako kaže fali 4 godine za penziju, a kako je zdravstveno ugrožena, bilo kakva priča o zapošljavanju prosto nije moguća iz navedenih razloga.