Koliko ovi takozvani „socijalni slučajevi“, odnosno pacijenti koji ne treba da budu na bolničkom liječenju, opterećuju bolničke kapacitete, prema njegovim riječima pokazuje i podatak da u bolnici ima 240 kreveta, a prosječno u njoj boravi oko 260 pacijenata, piše Pobjeda.

"U ustanovi praktično i nema slobodnog kreveta, a samim tim prijemi predstavljaju objektivni problem, koji je svakodnevno izražen", rekao je dr Čabarkapa.

Preopterećenost bolničkih kapaciteta, smatra on, može se ublažiti finansijskom podrškom Ministarstva rada i socijalnog staranja u smislu refundacije bolnici za pacijente koji nemaju gdje da odu.

"Za pacijente koji bi trebalo da budu otpušteni, a za sada ne mogu biti smješteni u domove za stare, porodice ili zbrinuti na drugi način, bolnici bi trebalo refundirati iznos u visini naknade koja se plaća domovima za stare. Dugoročno rješenje ovog dugogodišnjeg problema vidimo u najavljenoj gradnji domova za stare u Podgorici, Nikšiću i Pljevljima, kada će se stvoriti realne pretpostavke za izmještanje većeg broja postojećih hroničnih pacijenata i smanjiti priliv novih", kazao je dr Čabarkapa.

Prema informacijama Akcije za ljudska prava, u posljednje tri godine iz te bolnice u domove za stare izmješteno je samo osam osoba. Ova NVO u narednih 18 mjeseci će u saradnji sa Centrom za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i Mental Disability Advocacy Center – MDAC iz Budimpešte, sprovesti projekat „Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjima“. 

Jedan od osnovnih zadataka je i usvajanje održivog modela deinstitucionalizacije pacijenata čije stanje ne zahtijeva dalju hospitalizaciju.