Od Gusinja i Plava, pa do Ulcinja, preko Petnjice i Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, Bara i do Podgorice i Nikšića, nigdje nema bilo kakvih tragova da je bilo ko, bilo kada pokušao da formira bilo kakvu "ćeliju" nalik na organizacione forme potencijalnih terorista iz zemalja u okruženju.

Niko od tridesetak državljanki i državljana Crne Gore koji su bili ili su još na ratištima u Siriji, Iraku i Libiji ili su u nekoj od logističkih baza u Sarajevu, Velikoj Kladuši, Novom Pazaru, Tutinu, Prištini, Kačaniku ili Kavaji, nije za tu zlokobnu misiju „obučavan" na ovim prostorima, niti je odavde direktno upućivan na džihadistička stratišta.

No, dilema ko je, kada i kako otvorio koridore koji vode u pakao, još je nerazjašnjena, ali je utješno što u posljednjih pola godine nijedan crnogorski državljanin nije krenuo tim putem...

"Dobro je što je tako, ali nije dobro što je, ipak, tridesetak naših državljana odlučilo da uništi i sopstvene, ali i živote svojih užih, a dugoročno i širih familija, zbog ludih manipulanata i zločinaca, koji nemaju nikakve veze ni sa vjerom, ni sa Alahom, Kuranom i Poslanikom Muhamedom",  kaže u razgovoru za Pobjedu Samir efendija Kadribašić, imam Husein pašine džamije u Pljevljima.

On potvrđuje činjenicu da iz pljevaljskog kraja, makar do sada, nije evidentiran nijedan građanin islamske vjeroispovijesti koji je bio u bilo kakvom kontaktu sa ISIL posrednicima ali istovremeno upozorava da se na takozvane marginalne socijalne grupe mora obraćati neuporedivo više pažnje. Prema njegovom mišljenju, iako se „sve nosi iz porodice“, država i društvo u cjelini, stvaraju ambijent za preoblikovanje ličnosti, pa ono što mlad čovjek ponese iz familije najčešće, ili makar pretežno, nije njegovo pravo lice, a u skladu sa tim slijede i djela ili nedjela.

Na pitanje da li vjerske zajednice mogu učiniti više na planu edukacije vjernika, naročito mlađe dobi, odgovara potvrdno, ali upozorava da su zaštitni, preventivni, a u najdrastičnijim slučajevima i represivni mehanizmi države, nezamjenljivi.