Porodično nasilje podjednako je prisutno i u porodicama koje nemaju finansijskih problema i u onima koje su zbog nedostatka novca dovedene do ruba egzistencije. Situacija je slična i po gradovima, pa na nasilje mnogo ne utiče razvijenost sredine.

Koordinatorka nacionalne SOS linije Ivana Pejović za Vikend novine kaže da statistika pokazuje da je nasilje u porodici najučestalije u najvećim crnogorskim gradovima.

“Najviše poziva nam je pristiglo iz Podgorice i Nikšića. Statistike pokazuju da je svaki četvrti poziv upućen iz Nikšića, a svaki peti iz Podgorice. Kada je u pitanju jug Crne Gore, najviše poziva imamo iz Bara 156, a kada je u pitanju sjever države, najviše poziva smo imali iz Berana 109”, kaže Pejović.

Kako bi se spasila od nasilnika, u većini slučajeva nasilje prijavljuje žrtva.

“Tada konsultantkinje sa Nacionalne linije obavljaju povjerljive razgovore sa žrtvama nasilja u porodici, informišu ih o njihovim pravima i zakonskim mogućnostima zaštite, procjenjuju akutan rizik po žrtvu i prave plan za dalje aktivnosti u cilju zaštite žrtve i njene djece”, objašnjava Pejović.

Iako se najčešće žrtve odvaže da prijave nasilje, nerijetko se dešava da žrtva nema hrabrosti to da učini. U takvim situacijama žrtva traži pomoć od rodbine ili trpi nasilje dok nasilnika ne prijave komšije, poznanici ili prijatelji.

“Kad su u pitanju pozivi od strane trećih lica koji pozivaju u ime žrtve, najčešće pozive na SOS liniju upućuju najbliži rođaci žrtve, zatim građani koji su u saznanju da je neko žrtva nasilja, a pozive u korist žrtve upućuju i službenici institucija koji se u sistemu zaštite bave nasiljem u porodici, a to su službenici centara za socijalni rad i centara bezbjednosti”, istakla je Pejović.

Kad žrtva pozove nacionalu SOS liniju, ne znači da je spremna da ide i korak dalje. Česte su situacije da se sve završi samo na razgovoru.

"Ukoliko žrtva poziva liniju, ali još nije spremna da prijavi nasilnika, konsultantkinje sa linije obavljaju povjerljive razgovore i ohrabruju žrtvu u pravcu da donese odluku kako bi se zaštitila od nasilnika i prijavila počinjeno nasilje”, kaže Pejović.

U slučajevima kada žrtva da saglasnost, uz poštovanje njene autonomije i integriteta, nacionalna SOS linija preduzima neophodne korake u saradnji sa nadležnim državnim institucijama.

"Obavještavamo CSR i CB iz opštine iz koje je žrtva pozvala o sumnji na nasilje u porodici i zahtijevamo, odnosno lobiramo i zagovaramo u korist žrtve kod institucija sistema da zaštite žrtvu. Nakon toga se žrtva najprije fizički zaštiti, ili se nasilnik udalji iz porodice, ili se žrtva smjesti u neko od skloništa za žrtve nasilja u porodici. Nakon toga se podnosi prijava protiv nasilnika, koja se kvalifikuje ili kao prekršajni postupak ili kao krivično djelo, nakon čega se u nadležnom sudu izdaje kazna za nasilnika i adekvatne zaštitne mjere za žrtvu ukoliko postoji procjena da bi nasilnik opet mogao da je ugrozi na neki način”, objašnjava Pejović.

U skloništu za žene i djecu žrtve nasilja u Nikšiću, od početka rada nacionalne linije kao inovativnog servisa zabilježeno je 27 zahtjeva za smještaj žena žrtava nasilja.

Pejović tvrdi da žrtve nasilja u porodici imaju izbor, te da je nacionalna SOS linija prava šansa da se oslobode nasilnika. "Nacionalna SOS linija snažan je alat u rukama žena i djece, žrtava nasilja u porodici, najprije zato što je servis besplatan sa svih mreža u Crnoj Gori, anoniman i dostupan 24 časa svih 365 dana u godini. Na liniji imamo jako puno ponovljenih poziva od strane žrtava ili osoba koje pozivaju u korist žrtve, što je jasan pokazatelj da nam žrtve vjeruju i da u nama mogu naći pouzdanog partnera koji će se potruditi da zagovara za potrebe i ostvarivanja prava koja su im zakonom zagarantovana”, naglašava Pejović.