Ko je čitao Malog Pirata, a bio je obavezna lektira, zna da su najbolji pomorci našeg dijela Jadrana uvijek dolazili iz zaliva koji je ime i dobio po Kotoru.

Generacije i generacije Bokelja plovili su svjetskim morima a mnogi od njih stekli i veliku slavu i još veći imetak. Sve velelepne kotorske palate pripadale su takvim porodicama. Svoju slavnu pomorsku tradiciju Bokeljska mornarica nastavila je i u ondašnjoj Jugoslaviji.

Kotor je imao svoju Jugooceaniju, trgovačku mornaricu koja je plovila svim svjetskim morima a na kojoj su plovili Bokelji. Postoji legenda da je tih vremena u Kotoru siromašan bio samo onaj ko je to i htio da bude. 

Onda je, iz svima znanih razloga, nestalo Jugooceanije i njene flote. A mornar bez broda je što i riba bez vode. Tako je u Kotor stiglo siromaštvo a Bokeljska mornarica umjesto da plovi krenula da na trgovima svog veličanstvenog grada igra svoje čuveno kolo.

Onda su se u mutnim vremenima pojavili mutni ljudi koji su mornare bez brodova slali na tuđim brodovima da plove a za uzvrat oni su im počeli prenositi tovare kokaina iz Južne Amerike, prvo u malim količinama do Kotora a onda u sve većim i do ostalih evropskih luka.

Sa unosnim poslom stigli su i egzekutori. Surove smrti postale su kotorska svakodnevica. U gradu opasanom zidinama i lovćenskim stijenjem često odjekne vijest da je neko ubijen. Kotor se od grada koji je plovio i feštao pretvorio u čaršiju koja ćuti.

Ni ovu, poslednju u nizu egzekucija, Kotorani vam neće komentarisati. Neće jer ih je bilo dosta kojima se samo znaju žrtve a egzekutori su ostali nepoznati. Neće, jer oni koji stoje na čelu trgovine narkoticima i dalje šetaju gradom ubilježeni u bijele knjige crnogorskog kriminala koje vodi naša policija. I tako godinama vode, jedni knjige a drugi trgovinu narkoticima.

A Kotor više nije grad pomoraca, Kotor je grad dilera. Sad oni po njemu zidaju palate.