On je na početku govora istakao da je zaista veliko zadovoljstvo i privilegija obratiti se Generalnoj skupštini UN-a.

"Danas zajedno krčimo novi put. I nadam se da je to u najboljem interesu svijeta", istakao je Lukšić i počeo sa predstavljanjem Crne Gore.

"Ja dolazim iz male, ali ponosne zemlje, sa turbulentnom istorijom. Kao sastavni dio socijalističke Jugoslavije pod Titovim vođstvom, Crna Gora je dijelila međunarodnu obavezu uspostavljanja UN. Mnogi ljudi ovo ne znaju, ali Crna Gora je prva put poslala mirovnjake na ostvo Krit krajem 19. vijeka, time uzimajući učešća u prvoj modernoj mirovnoj operaciji. Ja dolazim iz zemlje koja je obnovila nezavisnost prije 10 godina nakon mirnog demokratskog referenduma, čime je prekinula ustaljene prakse u regionu. Zemlja koja je mnogo uložila u očuvanje multikulturalnog, multireligijskog i multietničkog identiteta. Moje rodno mjesto, mediteranski grad Bar, vjekovima je poznat kao istinski primjer raznolikosti i različitosti. Stari grad, iako relativno mali, sadržao je unutar svojih zidina pravoslavne i katoličke hrišćanske crkve i pored njih džamije", kazao je Lukšić.

Dalje je istakao da razumije izazove našeg vremena i dodao da mnogi tvrde da je ovo daleko najbolje vrijeme u istoriji da se čovjek rodi.

"Ali dijeli li omladina širom svijeta taj stav? Jesu li ljudi mlađi od 25 godina, koji sačinjavaju polovinu svjetske populacije, zadovoljni onim što im život nudi? Kod ljudi se razvija pesimizam, a mnogi idu na počinak ili se bude u strahu. Godina 2015. bila je presudna za zaključenje nekoliko multilateralnih sporazuma. Nema boljeg načina da se ostvare mir i bezbjednost, podstakne razvoj i zaštite ljudska prava od  sprovođenja zajedničke Agende putem globalnih napora podržanih integrisanim pristupom. Ima, dakle, razloga za optimizam! I prvi bi zadatak zaista trebalo da bude jačanje optimizma kroz posvećene napore. Moramo pokazati našoj omladini da zaslužujemo ovu šansu!", poručio je Lukšić.

U nastavku govora Lukšić se osvrnuo na trenutno stanje međunarodnog mira i bezbjednosti, i istakao da postoji razlog za duboku zabrinutost.

Prema njegovim riječima u prevelikom broju mjesta, međunarodna zajednica nije bila u mogućnosti da spriječi i prekine krvoproliće i zaustavi patnje i stradanja miliona ljudi.

"Kompleksni izazovi, kao što su savremeni i dugotrajni konflikti, teške humanitarne situacije, talasi migranata/izbjeglica, širenje međunarodnog terorizma i nasilnog ekstremizma testiraju našu sposobnost da zaštitimo Povelju UN i osiguramo efikasnu zaštitu civila, posebno onih najranjivijih", istakao je Lukšić.

Kako kaže poštovanje međunarodnog prava i jačanje kolektivnih napora na davanju primata  političkim solucijama za premošćcavanje razlika, smirivanje tenzija i postizanje održivog mira i stabilnosti, uključujući obnovljene napore u pravcu razoružanja, trebalo bi da imaju centralnu ulogu.

"Ja čvrsto vjerujem da možemo uraditi više na jačanju kapaciteta i sredstava za prevenciju i medijaciju  širom UN. U tom cilju, mora se obezbjediti veće učešće žena i mladih u rješavanju problema i uzroka konflikata i ekstremizama, kao i u sferi unapređenja humanitarnih aktivnosti. Jedan od očiglednih, dosad nedovoljno iskorišćenih načina za ovo jesu partnerstva sa regionalnim i sub-regionalnim organizacijama. Ovo ujedno znači i jačanje regionalne saradnje. Na primjer, nakon što sam ga zajedno sa mojim kolegama iz regiona i Evropske komisije prije tri godine inicirao, nadovezujuci se na postojeće oblike saradnje,  razradili smo efikasni format Zapadnobalkanske šestorke kao dio širih regionalnih inicijativa. Uz to što ovaj mehanizam služi za ekonomsku i političku saradnju, on je ujedno i sredstvo za preventivnu diplomatiju koji drugi regioni mogu  preslikati", pojasnio je Lukšić.

U svom obraćanju je istakao da je došao do zaključka da se moraju sprovesti određene promjene u načinu rada UN tima. 

"Više efikasnosti i učinkovitosti moglo bi se osigurati kroz uspostavljanje UN Grupe za mirovne operacije (Peace Operations Group) koju bi blisko nadzirali generalni sekretar i zamjenik generalnog sekretara, kao što je predstavljeno u izjavi vizije (vision statement). Ova novina bi mogla napraviti razliku na način što bi omogućila Savjetu bezbjednosti i Komisiji za izgradnju mira (Peace Building Commission) potrebni  i  unaprijeđeni uvid koji će  pomoći donošenju boljih  odluka i unaprijeđenju koordinacije. Dodatno zamjenik generalnog sekretara bi trebalo da ima istaknutiju ulogu u bavljenju regionalnim i sub-regionalnim aranžmanima, kao i u oblasti medijacije i prevencije", obrazložio je Lukšić.

Dalje je dodao da Agenda 2030, uz Akcionu agendu iz Adis Abebe, Sendai okvir i Klimatski sporazum, pruža odgovor za suočavanje sa izazovima u okviru sva tri stuba na održiv način.

"Ali sada moramo da osiguramo njihovu djelotvornost. Potrebne su nam relevantnije UN u pržanju podrške državama da uspješno implementiraju sve sporazume.Da bismo izbjegli dupliranje, od presudne je važnosti da definišemo vodeću agenciju, fond ili program UN-a (AFPs) za svaki cilj održivog razvoja u strukturi koja obuhvata više tzv. klastera. Saradnja sa drugim multilateralnim partnerima mora biti ojačana, kao i sa privatnim sektorom. U tom smislu, uspostavljanje efikasnog procesa praćenja i pregleda (Follow-Up and Review Process) od dna ka vrhu, pod okriljem UN i zasnovanog na dobroj statistici, od ključnog je značaja za ubrzanje implementacije ciljeva održivog razvoja.Moramo da učimo od postojećih koncepata – npr. Univerzalni periodični pregled (UPR).Po mom mišljenju, inkluzivne regionalne ekonomske komisije UN (UN Regional Economic Commissions) bi trebalo da budu važni akteri u uspostavljanju regionalnih foruma za održivi razvoj (Regional Fora for Sustainable Development) koji bi okupljali različite zainteresovane subjekte. 
Ovo će imati ključni značaj u obezbjeđivanju implementacije globalnih razvojnih sporazuma", naveo je Lukšić.

Dodao je da čvrsto vjeruje da bi Razvojnu grupu UN (UN Development Group) trebalo transformisati u UN Grupu za održivi razvoj (UN Sustainable Development Group – UNSD Grupa), kojom bi ko-predsjedavali Glavni/a administrator/ka UNDP-a i Visoki komesar za ljudska prava, kao što je istaknuto u izjavi vizije.

UNSD Grupa bi kako on kaže trebalo da osigura da nova generacija UN okvira za razvojnu saradnju u potpunosti oslikava komplementarnost agendi o razvoju i ljudskim pravima, kako niko ne bi bio zapostavljen.

Lukšić je istakao da je činjenica da ljudska prava prožimaju cjelokupnu Agendu 2030 i u isto vrijeme su u centru mirovnih operacija daje ovom stubu vrlo istaknutu ulogu.

Inicijativa ''Prava u prvi plan'' bi trebalo prema njegovim riječima da se nastavi, jer u prvi plan stavlja rano upozorenje i prevenciju.

"Sa ciljem ostvarenja većeg uticaja na terenu, saradnja sa vladama, civilnim društvom i regionalnim organizacijama je ključna. Savjet za ljudska prava je dokazao svoju relevantnost za unapređenje agende ljudskih prava i u potpunosti zaslužuje debatu o potrebi njegovog prerastanja u jedan od glavnih organa. Smanjivanje nejednakosti i borba protiv diskriminacije zahtijevaju sistemsku koordinisanost i uključenost, kao i dodatno jačanje saradnje između tijela UN. Ovo podrazumijeva i podizanje nivoa svijesti o postojećim međunarodnim pravnim instrumentima i standardima, kao i razvoj kapaciteta za njihovo dostizanje", kazao je Lukšić.

On je istakao da Ujedinjene nacije 21. vijeka moraju da imaju Sekretarijat koji je orijentisan na rezultate, moderan, efikasan i istinski globalan.

"Prema tome, sljedeći Generalni sekretar bi trebalo da pri postavljanju zamjenika zeneralnog sekretara teži postizanju principa rodne ravnopravnosti, kao i principa jednake zastupljenosti sjeverne i južne hemisfere. Dodatno, čvrsto vjerujem da bi trebalo razgovarati o Najrobiju kao sjedištu zamjenika generalnog sekretara. Ovo uključuje i napore da najviši upravljački tim karakterišu rodna ravnopravnost i ravnopravno regionalno učešće. Kancelarija za mlade mora biti uspostavljena u Sekretarijatu", naveo je Lukšić.

Prema njegovim riječima Generalni sekretar, kao dio priprema za dostavljanje budžeta za 2018-2019. mora sprovesti dubinski pregled tekućeg budžeta u skladu sa Agendom 2030. To znači da u srži mora biti programsko budžetiranje.

"To bi trebalo da rezultira u većoj fleksibilnosti osnovnog budžeta (core budget) za davanje prioriteta prevenciji, medijaciji, agendi ljudskih prava, kao i kancelarijama koje su zadužene za tijesnu saradnju sa regionalnim aranžmanima. Dalja unutrašnja unapređenja su ujedno neophodna i neizbježna, kako je istaknuto u izjavi vizije. Uvijek može biti mjesta za modifikacije i unapređenja na našem putu. Cjeloživotno učenje bi trebalo da bude naša unutar-institucionalna obaveza prema ciljevima održivog razvoja", poručio je Lukšić.

Na kraju je istakao da je u karijeri imao privilegiju da služi svojoj zemlji na raznim pozicijama.

"Uvijek sam pokušavao da naučim nešto novo. Kao ministar finansija, naučio sam da čovjek nikad ne može biti u potpunosti zadovoljan vrijednošću koju dobije od uloženih resursa. Kao ministar vanjskih poslova naučio sam da je potrebno dosta strpljenja i istrajnosti, bez obzira koliko je cilj dobar. Kao premijer sam naučio da uprkos svakom skepticizmu, ako ima volje, stvari se mogu uraditi. Moja uloga i uloga buduće administracije UN biće da damo sve od sebe da odgovorimo na potrebe svijeta koji se stalno mijenja. Ništa nije zauvijek dato, osim izvjesnost promjene. Prema tome, moramo raditi da bismo mogli da obezbijedimo za one koji dolaze. Ova vizija nastoji obezbijediti djelotvoran i efikasan sistem UN za rješavanje postojećih i nastajućih izazova putem širenja partnerstva i jačanja koordinacije. Moramo da iznova osmislimo multilateralizam kroz principe odgovornosti, inkluzivnosti i angažmana", zaključio je Lukšić u svom obraćanju Generalnoj skupštini UN-a.