Djeca, da bi pomogla porodicama, rade u fabrikama cigli kojima je potrebna radna snaga, pa dnevno za jedan dolar rade između 12 i 18 sati, kako bi pomogla prehraniti porodicu.

Djeca koja nikad nisu sjela u školske klupe, koja ne znaju šta znači bezbrižno se igrati, provoditi slobodno vrijeme gledajući televiziju ili igrajući se igrica na kompjuteru, sebi ne vide svjetlu budućnost.

Na taj način svoj život, nade, snove i vjeru u bolje sjutra ostavljaju po strani i pod vrelim suncem pokušavaju za mizerne iznose omogućiti porodici dnevni obrok.

Nažalost, djeca koja rade teške fizičke poslove nekoliko sati dnevno za veoma male novčane iznose prisutna su i u Indiji, Kini, ali i afričkim zemljama. Međunarodne institucije često upozoravaju na visoku stopu smrtnosti djece, prinudan rad kao i maloljetničke brakove u navedenim zemljama.