"E ovako, prvenstveno da se zahvalimo roditeljima Ruže i Danijela Mitkovski što su omogućili GIP socijalnim radnicima volonterima da uz uputstva stručnih lica i dodatne metode kojima smo se obučavali ja i kolege zajedno uspijemo da odradimo simulacije i mape uma, motoričke mape koje bi na blago profiličarski način traženjem zajedničkih tačaka, uz prisustvo autističnog djeteta sličnih interesovanja, dovele do mogućih razvoja situacije, uz naše prisustvo iz ugla", kazala je Radojević.

Pažljivo pročitajte post

'Eksperiment' je počeo juče. Nažalost, usled dešavanja prethodne noći, nijesmo mogli početi od mjesta gdje je sve krenulo, od prozora, što nas je na početku zabrinulo da plan neće uspjeti, jer nijesmo htjeli da opterećujemo već uznemirenu porodicu, pa smo, u tišini, sa strane, iz djelova radili taj 'eksperiment' i svaki put se pokazao ISTO.

Zaključci do kojih smo došli pokazali su svoje kontradiktorne strane, ali i uputili nas da više ne smijemo da se ograničavamo u potpunosti znanjima koja posjedujemo o djeci sa autizmom, da bez obzira koliko i sami roditelji poznaju autistično dijete, ono u uslovima gdje je odvojeno od roditelja može da se ponaša potpuno drugačije od svega onoga kako bi i sami roditelji opisali, zadržavajući ustaljene reakcije koje se tiču fizičkog aspekta, što ćemo ukratko pojasniti. A mape ćemo uprostiti kroz situacije, da ne bi sada ovdje gomilali crteže.

U svim situacijama mi smo posmatrači iz ugla, bilježimo, sklonjeni sa roditeljima, nadgledamo. Situacije smo iskoristili apropi smjerovima u kojima bi mogao dječak poći.

1. situacija

Autistično dijete na raskršću, boso (koje za razliku od malog Ognjena jako voli da šeta boso čak i po kamenjima, dok je on skidao kamenčiće čak i sa patika), vidno željno slobode i baš kao i Ognjen uvijek u stanju da iskoristi situaciju;

REAKCIJE: prvo ispušta krik od zadovoljstva, uopšte se ne boji (iako bi dok ide sa roditeljima stalno držalo iste za ruke), kreće putem koji bi vodio Gorici, ali nailazeći na kamenje (iako jako voli da hoda po njemu), zaustavlja se na 20 metara možda, osjetivši bol, saginje se, pravi pokrete rukama u vazduh i mijenja pravac. Odustalo je zbog bola iako je bilo srećno, iako voli hodati po kamenjima. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da s obzirom da mali Ogi nije čak ni volio hodati bos po kamenjima, a kamenčiće je skidao čak i sa patika, taj smjer kretanja bi ubrzo promijenio kada bi nagazio na iste čak i da je krenuo tuda, a i mrak je okolnost koja nas odvodi od toga smjera. Dodatno, dijete je svaki put odradilo istu maršutu kad smo probali, krenulo i vratilo se kad bi vidjelo da mu fizički smeta. 

2. situacija

Put koji je vodio kroz visoku travu, takođe neravnu podlogu nije čak ni pogledalo, jer mu trava inače smeta i držalo se toga i ovaj put. Čak se i odmicalo poskakujući položajem tijela ulijevo.

3. situacija

Asfaltni dio i ravna podloga se učinila pogodnom, kreće i vidno se gubi usled prolaska vozila ( to ćemo izuzeti s obzirom da se smatra da je Ognjen otišao od kuće u kasnima satima kada nije bilo vozila kao tad), ispušta krik, zbunjuje se i nenadano se vraća da se sakrije u onu travu ( iz čega proizilazi zaključak da usled zbunjenosti nadražajima spolja, traži izlaz bez orijentacije čak i ako inače ne bi pošlo tuda i ne možemo uzimati za 100 odsto da ako se prepao nečega u mraku nije uradio nešto što inače ne bi). Nevjerovatno je koliko se slično priča odvila sva tri puta kada smo ponovili situaciju.

Ovo su neke stvari koje smo pokupili iz situacije uživo. I dosta mogu da upute o smjeru kretanja.

Molimo građane da svako korisno saznanje o Ognjenu jave policiji na broj 122 ili pozovu majku Vanju na broj 067 265 960.