Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM za Crnu Goru je prilikom polaganja cvijeća ocijenila da je način na koji je ovaj slučaj procesuiran u crnogorskom pravosuđu nesumnjivo pokazao da crnogorsko pravosuđe još nema profesionalne hrabrosti da svoj posao radi u skladu sa zakonom, kao i da su suviše jaki politički uticaji koji spriječavaju rasvijetljavanje i adekvatno procesuiranje ratnih zločina.

„Štoviše, slučaj “Deportacija izbjeglica” je jedan od najvećih poraza crnogorskog pravosudnog sistema“, zaključila je Milaš.

Ona je pozvala Tužilaštvo Crne Gore, da u skladu sa svojom Strategijom o istraživanju ratnih zločina, intezivira borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina efikasnijim istraživanjem, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim standardima.

“Mi u CGO-u, ali mogu slobodno reći i Koaliciji za REKOM koju u Crnoj Gori predstavljamo, želimo da vjerujemo da će oni koji su učestvovali u zločinu počinjenom nad Muslimanima i Bošnjacima u maju i junu 1992. na teritoriji Crne Gore biti adekvatno kažnjeni. Pravda mora biti zadovoljena zbog žrtava, njihovih porodica ali i crnogorskog društva koje ne bi smjelo mirno spavati dok zločinci među nama žive”, podvukla je Milaš.

Mirjana Radović, iz HRA je naglasila da i iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Anime kao ni porodice stradalih žrtava ovaj zločin ne mogu prepustiti zaboravu.

„ Neki od nas smo bili djeca kada je zvanična Crna Gora 1992. godine sramno pogazila norme čovječnosti. Sad znamo da su ovdje tada stojala i djeca uhapšenih izbjeglica kojima se hercegnovska policija izrugivala i prezrivo ih spriječavala da se posljednji put sretnu s očevima”, rekla je Radović.

Podsjećanja radi, nevladine organizacije - Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje - ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković, prije pet godina uputili su tri inicijative: predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine; inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, podržavajući tako i želju porodica deportovanih žrtava; da crnogorska policija uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.

Nijedna od ovih inicijativa nije prihvaćena.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 osobe, civile, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i kao taoce ih predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. 

Svi izručeni 27. maja 1992. su odmah ubijeni, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo nekolicina je preživjela mučenje.

Još uvijek nisu pronađena tijela nekih od žrtava deportovanih iz Herceg-Novog tog 27. maja, niti se zna gdje su tačno ubijeni.

“Žrtve ovog zločina su nesporne, Crna Gora je njihovim porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravniku logora u Foči)”, zaključuje se u saopštenju CGO-a, HRA i Anime.