Poslanik Demokratskog Fronta Janko Vučinić pozvao je tokom premijerskog sata, premijera Đukanovića na tradicionalno crnogorsko razmjenjivanje  argumenata. Kad se već ne razumijemo verbalno da se razumijemo fizički, kroz nastavak politike drugim sredstvima. A sve je počelo onog dana kad su lopovi i kreteni, kao epiteti, ušli u crnogorski Parlament. A od lopova i kretena do svijetle tradicije dvoboja prošlo je svega nekoliko dana. 

I sad se, kao djeca koja gledaju akcione filmove, pitamo ko bi bio jači i da li bi se pored pesnica potezali džeferdari. Ali, kao što su lopovi i kreteni samo epiteti kojima se crnogorski političari časte, tako je i pozivanje na dvoboj upereno više prema građanima nego što je gospodin Vučinić mislio da bi, poput Puškina nekad, mogao da u ranu junsku zoru svoje razmirice sa  Đukanovićem riješi onako kako je to predstavio.

Dakle, crnogorski Parlamet postao je izvor predstava koje građani više i ne razumiju kao što ne razumiju ni to što preko šesdeset zakona čeka na glasanje u tom istom Parlamentu. I ko zna koliko ih čeka u proceduri. Umjesto toga imamo podsjećanja na onu Njegoševu da boj bije svijetlo oružje, ili ne bije...

Jedna je stvar sigurna, junačko srce u crnogorskom Parlamentu svi imaju, i to ne zbog činjenice da se kao pametni i ozbiljni ljudi povremeno zalijeću jedni na druge a svako malo se zazivaju na kakav dvoboj, već zbog toga što pri tom uopšte ne razmišljaju o građanima koje predstavljaju.

Mada, više izgleda da im nijesmo ni potrebni. Sad se politikom bave na ličnom nivou, a za sebe zadržavaju pravo da to što oni lično misle i rade, budu djela i misli građana. Pa bi tom logikom i junački dvoboji koji se fiktivno organizuju morali rasuti među građanima. Ali ne shvataju da su građani siti predstava koje im se organizuju. I dvoboja koji nikako da se dese.