Na pitanje kako mu se čini, makar i tako kratak rad u Vladi, profesor Popović nije htio da komentariše. Kaže da je suviše malo vremena proveo u vlasti da bi o njoj i ljudima sa kojima je proveo skoro pa desetak radnih dana donosio bilo kakav sud. Profesor Popović je , kao nestranačka ličnost, ušao u Vladu Mila Đukanovića. Pouzdano saznajemo da je sa njim o političkom angažmanu pregovarao lider Demosa Miodrag Lekić a da su podršku za njegovo angažovanje dali i Rakčević i Krivokapić.

Danas se nije mogao dobiti komentar iz „trojke“ ,koja je stala iza njegovog ulaska u Vladu, o njegovom još bržem napuštanju iste. Rečeno je da će se neko o tom oglasiti sjutra, kada bi se možda moglo znati i ime onog ko bi mogao uskočiti u upražnjenu fotelju ministra poljoprivrede. Tako će se vrlo brzo riješiti i ova digresija u političkom životu Crne Gore.

Nekoliko pitanja će ipak ostati. Oni koji malo bolje tumače politiku znaju da, u drugim zemljama sa dužom tradicijom demokratije, napuštanje funkcije uslovljeno zdravstvenim tegobama zna da bude i eufemizam koji služi da osoba koja napušta funkciju kaže ne slaže sa tekućom politikom. Jer zdravstvene tegobe koje su gospodina Popovića u sedam radnih dana učinile nefunkcionalnim ili su postojale i prije ili su ipak nastale politički.

Sjutra će mu se vjerovatno oni koji su ga i predložili za funkciju ministra zahvaliti na odvojenih nedjelju dana. Predložiće novoga i sa tim će se stvar završiti. Odlazak ministra vrlo brzo će pasti u politički, medijski i svaki drugi zaborav. Ali, ne bi trebalo.  

Moguće je da profesor Popović uvodi novu demokratsku praksu u Crnoj Gori. Da pojedinac promišlja i donosi svoje odluke. Da je individua iznad kolektivnih radnji , makar one bile i u Vladi izbornog povjerenja. Možda će to biti ono po čemu će se pamtiti ministar poljoprivrede Milenko Popović, po zvanju doktor nauka. Možda po tom, a ne po činjenici da je prije otišao nego što je došao, o funkciji se govori.