To posebno ministarstvo ne bi značilo i dodatno zapošljavanje u državnoj upravi, tvrdi Danilović, ali kako stvari stoje a praksa pokazuje sigurno bi došlo do otvaranja novih radnih mjesta u birokratiji. Jer, podaci nam govore da se u proteklih deset godina, od sticanja nezavisnosti naovamo, broj javnih funkcionera udvostručio. To su oni funkcioneri koji do pozicije dolaze bavljenjem politikom. Sa 1692 javne funkcije u 2005oj godini država je proizvela 4040 javnih funkcija koje pokrivaju političari.

Ako se tome doda da se projektom Vlade izbornog povjerenja u državnoj upravi zapošljava dodatni broj “eksperata” i “kontrolora” jasno je da se funkcije i političari u Crnoj Gori množe dok maltene sve ostalo ili stoji ili propada. Jer država mora finansirati birokratiju i sve one poslove u kojima se po definiciji pojavljuje kao poslodavac. A radnika je, na teretu države, sve više i više. U procentima  je za 120 posto porastao broj onih koji platu primaju iz državnog budžeta.

Sa druge strane iz godine u godinu opada broj onih koji rade u privatnom sektoru. U proteklih deset godina broj zaposlenih u privatnom (realnom) sektoru opao je za 77 procenata. Država klizi ka tome da oni koji su zaposleni platu primaju sa državnih jasli. Poreze i doprinose, od kojih se država finansira neće imati ko da plaća. Privatni sektor odumire.

Postavlja se pitanje šta činiti? Da li nezaposlenost liječiti javnim funkcijama. Da li Crnoj Gori treba još više političara? Moguće je i da treba, ispostavilo se da je to unosno zanimanje. Ali, samo radna mjesta u realnom sektoru donose novac, donose državi poreze i doprinose od kojih se finansira rad svih javnih službi pa i svih javnih funkcionera koji su im na čelu.

Svi smo svjedoci da je novca sve manje. Rijetka su preduzeća koja redovno isplaćuju platu svojim radnicima a još rjeđa ona koja redovno uplaćuju poreze i doprinose. Kada radnici kubure sa platama kuburi i cjelokupna privreda jer je ekonomija kao i život, sistem spojenih sudova. A odavno živimo na veresiju. Dok ne dođe dan iz narodne poslovice po kojem se čast priznaje svakome a veresija nikome.

Jer crnogorski političari, čiji se broj onih koji žive od tog posla udvostručio, pričaju o časti, obrazu, fer i slobodnom biranju njih. Ponekad se neko sjeti da se osvrne na ono od čega se živi. Jedan proslavljeni crnogorski političar dao je ostavku jer je priznao da je organizovao kriminalnu grupu. Dao je ostavku da ne bi njegova partija trpjela kolektivnu odgovornost. Njegova ostavka na zvanje političara građanima realno ne znači ništa. A prva je tema medija, dok je život najčešće na poslednjem mjestu.  Možda zbog toga što izgleda samo žive političari.