"Crna Gora je, na svoj način, svijet u malom. Kao takva, više ili manje, dijeli sve što se u savremenom svijetu dešava", ističe Radonjić.

Prema njegovim riječima, slobodarska i antifašistička Crna Gora je, kad je ljevičarska ideja u pitanju, dugo bila veoma važan dio evropske priče.

"Pri tome valja znati da tragovi crnogorske priče o toj ideji sežu daleko u prošlost i nijesu stvar povođenja za drugima. Naprotiv, imaju svoje autentične i autonomne izvore", kazao je Radonjić.

On smatra da Crnu Goru, međutim, nije mimoišao ni talas "novog revizionizma" sa svim što ga karakteriše.

"S tim što je revizionističkoj zbrci u glavama njene elite, podjednako one na vlasti kao i "slobodne intelektualne" – osim "duhovnog pročišćenja" nastalog okretanjem "pravoj vjeri" – doprinijela i politička hegemonija Srpske pravoslavne crkve nametnuta zemlji tokom njene antibirokratske revolucije. Pod težinom tih naplavina u njoj su i dalje, uprkos vraćanju nezavisnosti, ostali pobrkani mnogi intelektualni, psihološki, etički i, izuzimajući kurs evropskih i evroatlantskih integracija, politički "lončići"", ocjenjuje Radonjić.

Da nije tako, zar bi bilo moguće, pita Radonjić, da se sve četiri političke stranke u crnogorskom parlamentu koje u svojim nazivima imaju socijalističku atribuciju uporno deklarišu kao građanske i čvrsto opredijeljene za neoliberalističku paradigmu.

"Zar bi tri neparlamentarne (procrnogorske) stranke u nedavnom zajedničkom pismu predsjedniku Crne Gore tražile da posreduje kod vaseljenskog patrijarha da se CPC vrati status koji je imala do 1918. godine, iako znaju da pomenuti patrijarh s tim nema nikakve veze, ali da predsjednik Crne Gore, skupa sa svojom strankom – što zbog svojih "kanonskih" arbitriranja, što zbog "prosljeđivanja" crnogorskih društvenih i državnih dobara SPC – ima, još kako? Zar bi se aktuelna domicilna elita na vlasti, zajedno sa svojim "intelektualnim korpusom" besprizivno odanim famida osim "četiri dinastije" u crnogorskoj istoriji nije bilo drugih državnih i političkih subjekata, tako lako pomirila s činjenicom da je Rječnik crnogorskog književnog i narodnog jezika prepolovio i taj kvaternio, jer Vojislavljeviće ne pominje, a Balšiće ne tretira kao crnogorsku srednjovjekovnu dinastiju, već kao srednjovjekovnu dinastiju u Crnoj Gori koja je vladala Zetom od 1366. do 1421. godine", upitao je on.

Kad pomenute revizionističke zbrke u glavnim crnogorskim glavama ne bi bilo, ne bi se moglo desiti, navodi Radonjić, da se sva kritika za naučne, političke, etičke i sve druge sunovrate u Rječniku crnogorskog književnog i narodnog jezika upućuje izvođaču radova, umjesto poslodavcu.