Pod zatvorskim stegama zatvorenice ženskog paviljona u Spužu zajedništvom se bore protiv tjeskobe, koju nosi izolovanost od slobode.

Zatvorenice su DN ispričale da su odnosi među njima veoma dobri, ali da na različite načine proživljavaju zatvorske dane, koji kao i kod slobodnih ljudi, nose radosne trenutke i ljubav, ali i one teške poput tuge usljed porodičnih tragedija.

Jedna od trenutno "najstarijih" stanarki ispričala je da nikada ne bi ponovila krivično djelo, prvenstveno zbog djece. Međutim, zatvor joj je donio i radost, u njemu je srela čovjeka svog života i vratila vjeru u ljubav.

"Zatvor mi je donio puno sreće tu sam zavoljela čovjeka i udala se. Naučila sam da šijem i obavljam brojne poslove koji će mi trebati kada jednog dana izađem", kaže ova zatvorenica, koja je osuđena zbog ubistva na ukupno jedanaest godina robije.

O prošlosti i krivičnom djelu zbog kojeg je osuđena nije željela da govori. Do slobode ima još nekoliko godina, pa se trudi da se što bolje prilagodi uslovima u kojima sebe nikada nije zamišljala. To joj čini se i polazi za rukom imajući u vidu da joj je, kako tvrdi, svaki dan sve bolji.

"Četiri godine sam ovdje i mogu da kažem da nije zatvor onakav kakav se čini. Zahvaljujući našoj šefici Oliveri Grgurović dani prolaze u pozitivnim mislima i raspoloženju, a ja sam naučila ovdje više nego što bih možda i na slobodi... Imamo veliki krug za šetnju, možemo da treniramo, družimo se, razgovaramo, učimo nove stvari i radno smo angažovane. Iako sam u početku bila nervozna, vratila mi se volja za životom i sada vidim samo pozitivne stvari", navodi ona.

Ono što joj se, kako kaže, sigurno ne bi dogodilo na slobodi jeste nova ljubav koju je nedavno krunisala i brakom.

"Prvo smo se čuli i dogodilo bi se da se sretnemo na daljinu, ali nikada se ne bismo sastali, jer je to u zatvoru zabranjeno. Poslije nekog vremena smo pisali molbu načelniku da nam odobri da se vidimo što nam je i omogućeno. Tako smo se dogovorili da se vjenčamo. Ja sam bila srećna kao prvi put kad sam se udala, došao je matičar u zgradu uprave, tu su bile dvije profesorice i šefica, ali nijesu bile zatvorenice... S njima sam kasnije slavila u dnevnom boravku. Mi stalno po nešto slavimo ovdje, pravimo kolače, vesele smo, svaki dan mi je sve bolji, iako svako naravno želi da što prije ide kući", kaže sagovornica DN.