Otac Arsenije Jovanović (56), prošao je dug put od Senjaka, elitnog dijela Beograda u kojem je odrastao i proveo dio mladosti, do Ostroga, gdje danas sa bratijom služi Bogu.

Kao mladić, koji je u vrijeme osamdesetih "imao sve", a opet osjećao neizrecivu prazninu i besmisao, bio je svjedok tragične sudbine kruga vrhunskih umjetnika, muzičara, slikara stare SFRJ koji su, zajedno sa njim, bijeg od tog istog besmisla potražili u još većem ništavilu - drogi. Većina je umrla. Ili su se predozirali, ili su ih pokosili hepatitis i sida.

O životu prije monašenja napisao je knjigu "Bog i rokenrol", svjedočenje i uspomenu na preminule prijatelje i poznanike. Neki su mu zamjerili, nekima je knjiga spasila život.

Danas monah Arsenije odiše nenametljivim mirom čovjeka koji je "probao sve i prošao svud" i na kraju se vratio u svoj dom, tamo gdje je oduvijek pripadao, a da toga u početku nije bio svjestan.

Iako živi i moli se u ostroškoj vrleti, u kontaktu je sa mnogim mladim urbanim ljudima koji kod njega dolaze po savjet, mučeni istim onim besmislom sa kojim se i sam kao momak borio.

"Sve je gore i gore. Ludnice su sve punije, zatvori prebukirani. Dileri, narkomanija, seksualne mutacije u odnosu na ono što je prirodno. Tu su i moderni komunikacioni uređaji, brzina, sve je na dugme, sve je dostupno, a opet smo prazni. Izloženi smo megaprilivu informacija, a kultura nam je nula. Do skoro su još neke vrijednosti i postojale, ali ulaskom u Treći milenijum i one polako nestaju. Na djelu je surovo robovanje megakorporacijama i manjini koja vlada svijetom i pravi globalni biznis zabave. Potrebno je što banalnijim i lascivnijim sadržajem privući djecu, mlade. Tu istu našu djecu koja imaju sve površnije vaspitanje i sve manje opšte kulture. Takvi su prijemčivi za najbanalnije sadržaje koji stimulišu najniže porive", kaže otac Arsenije za Ekspres.net.

Hedonizam se, objašnjava otac Arsenije, promoviše kao vrhunska vrijednost.

"Ne prođe ni 24 sata bez stimulansa, od slabijih, poput kofeina i nikotina, preko alkohola, do droge i seksa. Moji preživjeli prijatelji mi pričaju da je u Njujorku sramota da kažeš da nisi imao barem jednu gej vezu. Neka si hetero, ali moraš da imaš i neku gej avanturu, makar i seksualnu da bi te smatrali za"civilizovanog". Čovjek ide ka materijalnom progresu, a propada duhovno. Sve više se govori o kraju svijeta, ali mislim da ovo nije kraj. Čovjek je sposoban i za gore stvari", kaže ostroški monah.

Brzina koju živimo i koja nam je nametnuta vodi, kaže, na psihijatriju, kod dilera, u javnu kuću ili u – restorane: "Zašto su na Zapadu ljudi predebeli? Zato jer im je duša beskrajno gladna, a tijelo im je sito. Oni jedu da utole glad, ne fizičku, već duhovnu, a ona ne može da se utoli hranom u fast fudu."

Uzrok ovakvog stanja je, prema riječima oca Arsenija, nedostatak ljubavi.

Ekspres.net/Kolektiv