Crna Gora još nema nijednu pravosnažnu presudu za korupciju na najvišem nivou, a tužilaštvo je odbacilo stotine prijava iz redova opozicionih partija i civilnog sektora koje se odnose na sumnjive radnje visokih funkcionera na vlasti. Miodrag Vuković, visoki funkcioner DPS-a , oduševljeno je prihvatio taj predlog.
Ako se Vukovićeve kolege iz vladajuće partije slože, novo tužilaštvo bi možda trebalo da koristi publikaciju Uprave za kadrove Prevencija korupcije, autora Bojana Dobovšeka, profesora kriminalistike na mariborskom univerzitetu.
Dobovšek insistira na tzv. institutu obrnutog tereta kao o savremenom sredstvu borbe protiv korupcije, koje je u SAD dalo posebne rezultate, a koji se sve više primjenjuje i u zemljama Evropske unije. Taj institut znači da „osumnjičeni gubi svoja dobra ako ne može dokazati da ih je stekao na zakonit način".
Autor nudi šemu koja se koristi kako bi se provjerilo da li su funkcioneri ili osobe koje se bave biznisom stekli imovinu na legalan način. Ukazuje da istraživačko novinarstvo koristeći taj model može da otvori pitanja i podstakne istragu - kako su pojedini funkcioneri stekli svoju imovinu i kojim sredstvima. Vježbali smo taj model i šemu.
Milan Roćen, bivši ministar inostranih poslova svakako je jedan od interesantnijih slučajeva i izazov sa svako tužilaštvo odlučno da istraži korupciju.
Ukoliko se Dobovšekova šema primijeni na podatke o imovini koju je Roćen dostavio Komisiji za sprečavanje konflikta interesa, prostom se računicom dođe do zaključka da je potpuno nejasno kako je bivši ministar tokom 2007. godine uvećao imovinu za 115.248 eura. Taj novac, bar prema svom imovinskom kartonu, nije stekao iz legalnih, prijavljenih prihoda.
Dobovšekova šema podrazumijeva da se sabere imovina koju je neko prijavio, oduzme imovina koju je imao prethodne godine, oduzmu dugovanja i dodaju životni troškovi, pa od svega oduzmu prihodi stečeni iz legalnih tokova. Cifra koja ostaje je - prihod za koji nema pojašnjenja odakle dolazi. Taj novac je razlog za istragu i osnovanu sumnju da se radi o korupciji i nelegalno stečenom novcu.
U Roćenovom slučaju to izgleda ovako: prema imovinskom kartonu iz 2006. godine Roćen posjeduje stan u Podgorici od 93 kvadrata, a njegova supruga Stana stan od 53 kvadrata. Bračni par Roćen nema ušteđevinu ni akcije, a Roćenova supruga prijavila je automobil golf pet. Naredne 2007. godine, Roćen prijavljuje dva stana u Podgorici, jedan od 93 kvadrata i drugi od 159 kvadrata, plus garažu od 30 kvadrata. To je vrijeme investicionog buma u Crnoj Gori, kada su cijene nekretnina bile i do 2.500 eura po kvadratu. Roćenove nekretnine su na dobrim podgoričkim lokacijama, pa bi mogle u to vrijeme koštati i maksimalnu cijenu kvadrata. No, čak i ako se uzme da je u to doba prosječna cijena, prema Monstatu 1.670 eura po kvadratu, ispada da je Roćenova imovina 2007. godine iznosila 456.400 eura. Ako se od te sume oduzme 100 hiljada eura kredita koji je Roćen prijavio, dodaju troškovi života na godišnjem nivou koji su u to vrijeme prema zvaničnoj statistici 6.960 eura u prosjeku, i oduzmu legalna primanja porodice Roćen koja iznose 11.712 eura te godine, ostaje - 115.248 eura za koje nema objašnjena kako su ih zaradili ministar inostranih poslova i njegova supruga penzionerka. A ako smanjimo upola cijenu za garažu opet ostaje nejasno odakle Roćenu 100.000 eura. A ako je kupovao po tržišnim cijenama onda bi ta suma mogla da bude neuporedivo veća.
Ne završava se ovdje misterija Roćenovog bogaćenja. Kredit koji je podigao od 100.000 eura, vratio je brzinom svjetlosti, već 2009. Kako, kad su mu godišnja primanja bila nešto iznad 10.0000. Iz opozicije i civilnog sektora više puta je izražena sumnja da je Roćen u stvari suvlasnik preduzeća Bemaks koje dobija unosne poslove od države. Roćen je to demantovao. Nikada međutim nije objasnio kako je uspio da vrati sto hiljada eura plus kamate. Uglavnom se osmjehivao u televizijske kamere i novinske fotoaparate. Naknadno je MANS-u stigao zvanični odgovor da mu je u tome pomagao sin Filip. MANS je međutim insistirao da to i dalje ne pomaže u računu.
Ima još zanimljivih primjera koje bi valjalo istražiti. Jedan od njih je potpredsjednik DPS -a Svetozar Marović. Poznato je da se Marović jednog čarobnog jutra probudio kao milioner. Navodno je naslijedio imovinu vrijednu od 80 do 160 miliona eura, u zavisnosti od toga koliko se računala cijena kvadrata na Mrčevom polju i Jazu u Budvi te 2009. godine, koju je Marović odjednom prijavio kao nasljeđe.
Da li se radi o nasljedstvu ili ne, lako bi utvrdili državni organi. No, bez obzira na to, kada se upotrijebi šema koju je predstavio slovenački profesor, ostaje nejasno otkud Maroviću i njegovoj supruzi više miliona eura u 2009. godini kada su zaradili svega 216. 832 eura (ako se u računicu uvrsti dvjesta hiljada eura koje je Marović prijavio kao novac koji je stekao po ugovoru o prenosu udjela istupanjem člana Moninvest Budva).
Ako se uzme da je zemlja koju je navodno naslijedio nakon 2006. godine vrijedna 100 eura po kvadratu, ispada da je Marović samo na Mrčevom Polju i Jazu imao 81.853.000 eura. Ako se tome doda i ranija imovina, ispada da je 2009. godine Marović težak najmanje 85 miliona eura, računajući i dodatne nekretnine supruge na prestižnoj podgoričkoj lokaciji, u zgradi Vektre.
S Marovićem se, međutim, mora biti oprezan. On je u samom startu prijavio da posjeduje imovinu koja u katastru nije evidentirana, kao što je istovremeno zaboravio da upiše tri stana koja je u Budvi te 2009. posjedovala njegova kćerka Milena, tada nezaposlena - od 90, 98, 100 kvadrata, kao i poslovni prostor od 18 kvadrata. Državni organi bi svakako mogli riješiti novinarske nedoumice. Posebno što Budvani tvrde da je prije nego što se Svetozar posvetio politici, njegova porodica bila poznata kao veoma skromna, bez velike imovine i prihoda. Još devedesetih, bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović, optuživao je Marovića da od jednog šlepera švercovanih cigareta dobija enormne sume novca. Tako je, navodno, Maroviću Đukanović plaćao reket za ćutanje o crnogorskom švercu stoljeća.
Da se sa ovih DPS visina i desetina miliona, spustimo na lokalni nivo. Zanimljiv je karton bivšeg pljevaljskog gradonačelnika Filipa Vukovića. U odnosu na prve tri godine na funkciji kada njegova imovina miruje, Vuković 2009. godine prijavljuje dodatne nekretnine ali i kreditna zaduženja od 55 hiljada eura. Kada se vrijednost te imovine sabere (uzimajući da je cijena kvadrata nekretnine 1.000 eura, a cijena zemljišta 1, 88), dodaju životni troškovi i oduzmu dugovanja i ono što su on i njegova supruga prijavili da su prihodovali - 31 hiljadu eura, ostaje oko 30 hiljada eura za koje se ne zna kako ih je gradonačelnik Pljevalja zaradio. Nekom specijalnom tužilaštvu bi možda bilo zanimljivo i to da su baš te 2008. i 2009. godine kompanije narko bosa Darka Šarića poslovale sa opštinom. Vuković je poznat po izjavi da su braća Šarić ,,korektni momci".
U kartonima ovdašnjih funkcionera na vlasti mogu se naći zanimljive stvari. Lijepo bi bilo recimo saznati kako je Veselin Veljović, savjetnik Filipa Vujanovića za bezbijednost, 2011. godine, u vrijeme kada je bio direktor Uprave policije uspio da prihoduje 107.996 od prodaje zemljišta od 2.204 m2 u Doljanima. U to vrijeme placevi na toj lokaciji prodavali su se za oko 20 eura po metru kvadratnom. Ako je Veljović našao kupca koji je ponudio više nego duplo od tržišne cijene, možda ne bi bilo loše da se utvrdi zašto je neko to toliko platio.
Čitav je niz pitanja koja bi vredjelo ispitati kada je imovina funkcionera u pitanju, od one kako je Dragan Đurović kupio stan od 138 kvadrata kako je govorio od prodaje stana od 85 kvadrata - koji nije ni prodao, do toga kako se premijer jedne malene zemlje sa primanjima od tek par desetina hiljada eura godišnje našao na listi 20 najbogatijih političara svijeta. To što Đukanović kontroliše sve resurse – ekonomske i ljudske, možda bi moglo da pomogne u računu.
Da li su potrebne šeme da se utvrdi, kako je premijerov nezaposleni brat postao vlasnik banke, Zavoda za urbanizam, stotina hiljada kvadrata na primorju, kulturnih spomenika i vila, sa milionskim potraživanja prema državi.
Da neko specijalno tužilaštvo, pod okriljem Ranke Čarapić koja ne vidi ništa nezakonito u aferi Snimak, odgovori na ta pitanja i oduzme imovinu za koju funkcioneri DPS-a nemaju dokaza o porijeklu?
Aha.
(Izvor:Monitor)
