Objašnjavaju da je riječ, kao i u prvom slučaju iz januara ove godine, o državljaninu Jemena koji je duži niz godina boravio u Gvantanamu i koji, kao ni prvo lice preuzeto po ovom programu, ne predstavlja, shodno procjeni nadležnih američkih i crnogorskih bezbjednostnih službi, bezbjednosnu ili bilo koju drugu prijetnju po državu i građane Crne Gore.

"Transferima lica o kojima je u ovom programu riječ u treće zemlje prethode detaljne evaluacije njihovih ponašanja, krivično-pravne odgovornosti, kao i ukupna bezbjednosna procjena shodno kojoj se odluke o transferu donose.

Proces resocijalizacije ovih lica podrazumijeva u svim državama prijema odnosno zahtjeva za azilom nadzor nadležnih institucija uz obezbjeđivanje punog poštovanja politike legalnosti i humanog postupanja u državama prijema.Lice o kojem je riječ je, u skladu sa preuzetim obavezama i zakonskim procedurama, podnijelo zahtjev za dobijanje azila. Zakon o azilu propisuje da nije moguće objavljivanje bilo kakvih dodatnih informacija u vezi sa tim („U postupku po zahtjevu za dobijanje azila isključena je javnost.“ – Član 34, stav 1 Zakona)", navodi se u saopštenju.

Dodaje se da ono što je u ovom trenutku moguće objaviti u vezi sa prvim licem koje je okviru pomenutog Programa transferisano u Crnu Goru januara ove godine je da je lice u redovnoj proceduri predviđenoj Zakonom o azilu i da je pod režimom dopunske zaštite.

"Crna Gora učestvuje u ovom humanitarnom programu shodno odluci Vlade. Prijemom drugog pritvorenika na resocijalizaciju Crna Gora je ispunila kvotu koju je predvidjela.
Imajući u vidu činjenicu da resocijalizacija podrazumijeva integrisanje u društvenu sredinu, boravak ovog lica ne pada na teret poreskih obveznika Crne Gore. Lica o kojima je riječ će nakon određenog vremena biti slobodna da odaberu zemlje daljeg boravka", saopšteno je.

Kako poručuju iz Vlade Crna Gora se priključila ovoj inicijativi, vodeći se principima solidarnosti i humanosti, "na šta nas obavezuje članstvo u Savjetu za ljudska prava Organizacije Ujedinjenih nacija, a posebno humanitarni karakter ovog programa".

U ovom humanitarnom programu učestvuje više od pedeset država svijeta među kojima su kako zapadno i istočnoevropske tako i nama susjedne zemlje, između ostalih: Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Španija, Portugal, Njemačka, Belgija, Danska, Švajcarska, Italija, Rusija, Letonija, Estonija, Mađarska, Slovačka, Bosna i Hercegovina i Albanija.