"Svetozar Durutović Duro, nekadašnji lokalni komunistički ideolog i vicmaher, koji je svojevremeno utvrdio da su doušnički spisi jednog člana Savjeta Rječnika obimniji u arhivi Udbe nego njegovi javni književni uradci, rekao bi 'Nije rupa u planeti no je rupa u pameti'. Antologija gluposti koja je izrečena u odbrani rječnika nije manjeg obima od samog izdanja CANU. Zaista, neki neupućeni i elementarno obrazovani čovjek koji bi čuo iskaze da Izdavač nakon što je odredio Redakciju i Savjet Rječnika, nije mogao naći referentnog urednika, i da bi CANU, da ima para i stručnjaka(!) napravila Rječnik za pola godine, pomislio bi da je riječ o priređivaču biltena socijalističke fabrike traktora, a ne predsjedniku nacionalne akademije nauka", naglašava Popović.

Što te ruže, lave stari, istočnoga cara svjeta

"Koliko su glupost, laž i nesnošljivost često sinonimne pokazuje nam i istup Šerba Rastodera na sjednici posljednjoj Savjeta Rječnika, gdje je kazao da pojmovi 'Turčin' i 'islam' imaju negativne konotacije u Rječniku jer u crnogorskoj istoriji ne postoje pozitivni primjeri odnosa prema Turcima", kaže Popović.

Dodaje da niko od prisutnih akademika nije oponirao tu tvrdnju.

"Niko od prisutnih akademika, profesora univerziteta, ministara kulture u sijenci nije oponirao na ovu šovinističku bestijalnost. Istine radi, niti bilo ko drugi izvan ove družine do danas se nije 'posprdnuo' ovoj drskoj laži, iako svaki srednjovječni pučkoškolac u nas zna mnoštvo primjera iz crnogorske epske poezije o slavljenju turskog gospodstva i junaštva, anegdote o pobratimstvu čuvenih crnogorskih i turskih prvaka, i makar jednu pjesmu kralja Nikole u slavu tursku", dodaje Popović podsjećajući na početne stihove poznate pjesme kralja Nikole "Turčin" "Što te ruže, lave stari/ istočnoga cara svjeta,/ orle, koji sred zapada/ u pohode nam doljeta".

Ovu godinu u Popovićevoj karijeri obilježilo je i objavljivanje izuzetno zapaženog romana "Čovjek bez lica", koji je pobrao sjajne komentare publike i književne kritike.

"U emocionalnom smislu meni je najznačajnija bila prva nagrada koju sam dobio 1983. godine za Najbolju knjigu objavljenu u Crnoj Gori, jer sam u to vrijeme bio mlad i nepoznat pjesnik. U čisto profesionalnom pogledu Nagrada "Meša Selimović"se poslije Njegoševe smatra najvažnijim regionalnim književnim priznanjem. Ipak, Trinaestojulska nagrada, s obzirom na vrijednosti koje simboliše, za mene ima najdublji značaj. To jest, vjerujem da mi na izvjesan način daje satisfakciju ne samo za književni rad nego i ukupne javne aktivnosti, prevashodno u domenu izdavaštva i afirmacije savremene crnogorske kulture i književnosti", kazao je Popović.

U ovim, našim, malim sredinama nagrade i priznanja često više govore o aktuelnom društvenom miljeu, odnosu snaga uokviru određenog esnafa, kompetentnosti, žirija nego o estetskim i intelektualnim dometima nagrađenog djela, smatra Popović.

Dnevne novine