"Najteži i najpogubniji scenario, koji je mogao uključiti sukob građana, vojske i raznih bezbjednosnih frakcija je izbjegnut. Samo se može slutiti kakve bi razmjere i posljedice destabilizacija Turske proizvela ne samo za Evropu već i svijet. Nikome ne bi odgovarala destabilizacija Turske, bez obzira slagali se sa Erdoganom ili ne. Vremena su tako osjetljiva i valjda smo naučili na primjeru Sirije i Iraka da nije svaka promjena na bolje. Za sada, scenario kojim bi Turska krenula putem Sirije i susjednog Iraka se čini da je prevaziđen", ocijenio je Jusić za Pobjedu.

Prema njegovim riječima, ostaje ništa manje bitno kako će teći normalizovanje situacije.

"Ugled turske vojske je narušen. Ostaju podjele u vojsci, iako nije cijela bila uključena jedan njen dio jeste. Pitanje je šta će biti s tim ljudima i koliko će duboko vlast zagrabiti u toj svojoj reakciji, odnosno da li će biti gonjeni oni koji su odgovorni ili će se proširiti borba na neke druge neprijatelje u političkom smislu", navodi Jusić.

On smatra da je, u svakom slučaju, ovo prekretnica za tursku demokratiju.

"Ne može se zamisliti za demokratiju da vojska ili bilo koja druga struktura može biti nad voljom narodnom, kroz tumačenje i proizvoljnu ocjenu kada je sekularni ustavni poredak ugrožen. To poglavlje turske istorije je očigledno za nama, ali je bitno što će biti sa drugim izazovima turske demokratije od slobode medija do izražavanja političkog različitog mišljenja", smatra Jusić.

Sagovornik primjećuje da su sve opozicione političke partije bile jedinstvene u osudi puča i tu neće biti prostora i argumenata za progon političkih neistomišljenika pod krinkom borbe protiv paralelnih struktura.

On dodaje da je teško reći ko stoji iza pokušaja državnog udara.

"Sada se o tome može samo spekulisati. Nadati se da će taj proces istrage biti transparentan. Da li se radi samo o vojnicima odanim staroj sekularnoj turskoj tradiciji ili o ljudima simpatizerima islamističkog pokreta Fetulaha Gulena, teško je reći. Iako zvaničnici terete Fetulaha i traže od SAD da ga izruče", kaže Jusić.

Komentarišući ranije vojne pučeve, on kaže da je bilo dovoljno da vojska pošalje depešu, da čak i ne izađu tenkovi i prevrat bi se dogodio.

"Sada vojska nije bila jedinstvena, vrhovna komanda nije bila jedinstvena. Vidjeli smo da je policija funkcionisala kao paralelan sistem sigurnosti. Izlazak ljudi ipak je ključni faktor. Na ulicama su bili regruti, koji nijesu znali je li vojna vježba ili puč. Slušali su naređenja. Suočeni sa narodom, pucali u zrak i nijesu znali kako da se postave. U ranijim pučevima u tolikoj mjeri toga nije bilo. Vojska je posegla za starom metodom, ali nijesu bili svjesni da se vrijeme promijenilo i da se Turska promijenila", kaže Jusić.