Recitovanje ovih islamističkih stihova koji su Redžepa Tajipa Erdogana (62) prije 17 godina odveli u zatvor na deset mjeseci jer su se kosili sa sekularnim sistemom, kao da su se otjelotvorili u noći neuspjelog vojnog udara. Podrška koju je dobio iz džamija i od građana uslovila je da još jedanput, kao mnogo puta prije toga, bude pobjednik.

Dječak iz siromašne porodice iz Rizea, na obali Crnog mora, školovan za imama, završio je sa diplomom menadžmenta. Sudski gonjen zbog podsticanja na vjerske mržnje, nekada "autsajder", Erdogan nije posustajao u političkoj borbi.

Političku karijeru je počeo u okrilju fundamentalističke Partije prosperiteta, i postao gradonačelnik Istanbula, grada u kome je od 1967. godine živio i u kome je zaradio prvi novac, prodajući limunadu i susam. Kada je krajem devedesetih njegova stranka zabranjena, primirio se.

A onda je osnovao još uspješniju Partiju pravde i razvoja (AKP), koja je 2002. godine pobijedila na parlamentarnim izborima, ali Erdogan ne dobija ni poslaničko mjesto, iako je postao najpopularniji političar. Poslije osvajanja poslaničkog mandata na ponovljenim izborima u jednoj od provincija, otvaraju mu se premijerska vrata, jer Abdulah Gul podnosi ostavku.

Od tada je neprikosnoveni vladar. Najprije je deset godina proveo u premijerskoj fotelji, da bi tokom poslednje dvije godine sjeo u predsjedničku, sada s dosta velikim izgledima da uspije da "progura" izmjene Ustava koje bi mu omogućile dugu vlast.

Za sledbenike posvećeni vjernik, čija supruga i kćeri nikada nisu viđene bez marama, i reformator koji je uzdigao tursku ekonomiju, a za protivnike jeftini populista i diktator, tek on je uspio da nekad marginalnu Partiju pravde i razvoja (AKP) dovede do više ubjedljivih pobjeda. Na putu uspona bespoštedno se obračunavao sa protivnicima i rivalima, bilo da su to novinari, biznismeni, sudije, generali, ili kao u slučaju velikog preostalog suparnika, nekadašnjeg saradnika Fetulaha Gulena, i sa nekadašnjim prijateljima. Pokazalo se i da vješto pliva u međunarodnim vodama.

Igrao je toplo-hladno sa američkim NATO saveznikom u sirijskom sukobu, "vječnim" evropskim pregovaračem Briselom u izbjegličkoj krizi i značajnim ekonomskim partnerom Moskvom, kome je oborio avion. Svoje tendencije ka "novoj Turskoj" ispoljio je i u novom, velelepnom predsjedničkom kompleksu u okolini Ankare, 30 puta većem od vašingtonske Bijele kuće.

Večernje novosti