Nije pitanje da li je poslanik DPSa Radovan Obradović slikao u Parlamentu pozadinu svoje koleginice iz skupštinskih klupa, Draginje Vuksanović. Nije ni opravdanje da je slikao svog partijskog kolegu Luiđa Ljuba Škrelju. Nije ni ono što se dalje dogodilo, snimak, pa pravdanje, pa pominjanje lične kulture kojom Obradović pravda svoj gest, stvarna slika onog što smo juče doživjeli.
Juče smo doživjeli još jedan čin srozavanja crnogorskog Parlamenta. Korišćenje mobilnih telefona u skupštinskoj sali, iako zabranjeno, redovna je pojava. Tako su crnogorski poslanici medijima dostavljali snimke svojih svađa i sukoba, a tako je i Obradović slike Luiđa Ljuba Škrelje dostavio medijima. Da se vidi da je fokus bio on a ne „pozadina“.

Šalu na stranu...šta god da je bilo, učinjena je šteta Parlamentu kojeg više niko i ne doživljava ozbiljno, pa ni sami poslanici. 

Čemu god da se smiju Radovan Obradović i Damir Šehović dok komentarišu snimljene fotografije, i dok Draginja Vuksanović govori, nepristojno je. Nepristojno je prema njoj, pa i prema poslaniku Škrelji a nepristojno je i prema građanima. 

Nepristojno je prema Draginji Vuksanović, jer šta god da govori i pravda se poslanik Obradović, pa i vjerujući da je tako kako on kaže, snimak njega sa telefonom u ruci i Damira Šehovića pored njega u smijehu dok Draginja Vuksanović govori, malo je reći da izgleda nepristojno.

Ne treba Radovana Obradovića apriori osuđivati tvrdnjom da mu je meta bila „pozadina“ Draginje Vuksanović, treba mu vjerovati da nije i sve to ne treba svoditi na poštovanje i nepoštovanje jedne dame. Treba ići dalje...

Da bi dokazao da mu je meta bio poslanik Škrelja a ne poslanica Vuksanović, Obradović je slike svog partijskog kolege proslijedio medijima. Snimati nekog bez njegovog znanja u nekim državama, znatno demokratskijim od Crne Gore, je krivično djelo. Proslijeđujući Škreljine fotografije medijima Obradović je pokazao da je, pored toga što je skupštinski poslanik, i skupštinski paparaco. Ali treba ići dalje...

Kad god kao građani pomislimo da nas naši predstavnici, izabrani našom voljom, ne mogu iznenaditi - prevarimo se. Riječi koje jedni drugima upućuju u žaru svojih svađa i sukoba sigurno postoje u nekom Rječniku ali ih vjerovatno u Rječniku o kojem ovih dana raspravljaju nema. Ne zbog tog što taj Rječnik valja ili ne valja već zbog činjenice da do tih riječi nije ni stigao. A sa riječi prelazi se polako i na djela. U žaru šale, koju je kažu Bog ostavio, slikaju se poslanici. A kad dođe vrag i odnese šalu onda se tim slikama i pravdaju. Hvala im.