"Velika je disproporcija između broja porodica koje čekaju na pomoć i hrane do koje mi možemo doći  putem donacije", naveli su iz Banke hrane.

U proteklom periodu su, kako navode, imali skoro svakodnevno priliku da se suoče sa teškim ljudskim sudbinama i da se neposredno upoznaju sa pravim licem siromaštva  koji postaje jedan od  strukturnih problema našeg društva.

"Siromaštvo je  globalni problem  sa kojim se suočavaju skoro sve zemlje u svijetu. Upravo ovaj datum  služi  da se upozore vlade i javnost širom svijeta da se problem siromaštva mora rješavati ubrzano i zajedničkim  angažovanjem", navode u saopštenju.

Ističu da je Crna Gora jedna od  zemalja potpisnica milenijumskih i postmilenijumskih ciljeva razvoja  UN-a  u okviru kojih se obavezala za realizovanje vremenski ograničenih  mjera  za suzbijanje siromištva i gladi.

Iz Banke hrane pitaju Vladu šta je uradila za siromašne u našoj državi, da li je povećala broj zaposlenih iz kvote najsiromašnijih građana, najniže penzije, socijalnu pomoć, da li je uvela dječije dodatke za svu djecu iz materijalno ugroženih porodica, besplatne obroke za djecu iz socijalno ugroženih porodica i mnoge druge predloge koje su kako navode mnogo puta upućivali.

Banka Hrane je javno ukazivala na potrebu da se  donacije hrane oslobode poreza kako bi se stimulisalo doniranje hrane.

"Jedna od najugoženijih kategorija kod nas su samohrane majke  sa čijim bespomoćnim pogledima se skoro svakodnevno suočavamo. One  nemaju neophodnu  hranu za svoju djecu,  često ni mogućnost zaposlenja  jer nisu dobrodošle kao radnice zbog mogućih odsustvovanja sa posla. One nemaju ni  adekvatnu pomoć društva  pri naplati alimentacije", ističu u saopštenju.

Nezaposleni se, navode oni, suočavaju sa činjenicom da Zavod za zapošljavanje služi samo kao obaveza radi evidencije, a nikako kao posrednik pri zaposlenju.

Penzioneri su sve češće  jedini članovi porodice koji imaju prihode što je, dodaju oni, poražavajuća činjenica, a upitna je i visina njihove  penzije.

Samozapošljivi su kategorija koja ima  najveći rizik od siromaštva  pa je  sve manje inicijative  za pokretanje sopstvenog biznisa i eventualno razvijanje  održivih porodičnih  radinstava.

Djeca su  veoma ranjiva kategorija kada je siromaštvo u pitanju. Rastući u siromaštvu osjećaju nedostatak svega onoga što čini temelj budućeg  samostalnog čovjeka koji drži sudbinu u svojim rukama. Siromaštvo se ponavlja u okviru jedne porodice, prenosi se sa generacije na generaciju.

Sve je veći jaz između bogatih i sitomašnih .

"Glavni  uzrok siromaštva je nezaposlenost. Sve dok se država ozbiljno, strateški ne pozabavi pitanjem ekonomskog razvoja i otvaranja novih radnih mjesta koja su adekvatno plaćena, siromaštvo će kao rđa nagrizati porodicu kao armaturu svakog stabilnog društva, a cijenu ćemo  bojimo se platiti svi", stoji u saopštenju.

Zaključuju da je krajnje vrijeme da iskoristimo sve  kapacitete koje država, NVO sektor i privreda imaju kako bi se siromaštvo stavilo pod kontrolu  i obuzdao njegov rast u Crnoj Gori.