Naša authotona sorta Vranac je nadaleko poznata, ali svijest naših potrošača nije tolika da treba da konzumiraju vino i pritom reklamiraju crnogorski brend, smatra predsjednica Nacionalnog udruženja somelijera Crne Gore, Danijela Radeč.

Kako je kazala za portal Antena M, “mi uvijek više volimo nešto što je strano”.

I u kompaniji "13. jul - Plantaže", vodećem proizvođaču vina u zemlji, misle da je brend Crne Gore kao vinske zemlje potcijenjen u domaćoj javnosti, iako je vino vjekovima prisutno na ovim prostorima i odvajkada bilo dio vjere, kulture i običaja.

Portparolka Plantaža Marija Gašović podsjeća: “Dokazali smo da sorta vranac porijeklo ima iz Crne Gore i da se odavde raširila u cijeli svijet. Dom smo krstaču, nesvakidašnjoj sorti vinove loze koja neće da ide nigdje iz Crne Gore. Bezbroj je takvih primjera. A gostima u restoranima se, prije naših, preporučuju vina iz nekih drugih zemalja. Pitamo se zašto? Na taj način šaljemo poruku da se ne razumijemo u vina, da ne poznajemo vinsku kulturu, niti poštujemo Crnu Goru kao vinsku destinaciju.“

Crna Gora ima više od 4000 hektara pod vinovom lozom, broj čokota se stalno povećava, imamo više od 500 registrovanih vinogradara i preko 50 registrovanih vinarija. Kvalitet vina i raznovrsnost ponude nikada nijesu bili bolji nego danas.

“Sve ovo”, kaže Radeč, “pokazuje da treba malo više da radimo na promociji nasih vina”.

Na pitanje ko to treba da čini, odgovor nije posve jasan.

Crna Gora nema vinske blogove, magazine, nema mnogo vinskih barova, niti degustacija i promocija... Gašović ističe da Plantaže rade na edukaciji, što kroz magazin, što kroz projekat Vinski put, te da uskoro pokreću i Vinski edukativni centar i pripremaju priručnik, ali je upitno šta to rade druga udruženja koja sebe nazivaju vinskim?

Udruženje somelijera pak navodi da su i oni u posljednjih šest godina mnogo radili na edukaciji: “kroz razne obuke za konobare, somelijere i ljubitelje vina..., a svake godine gradjanima Crne Gore u martu priuštimo i salon vina Monte Vino na kome imaju prilike da probaju preko 500 različitih vina.”

“Kvalitetan vinski sajam koji se ranijih godina održavao u Igalu više na žalost ne postoji, a bio je rijetka svijetla tačka u vinskom svijetu i mjesto na kojem su se okupljali i vlasnici restorana, menadžeri, konobari i proizvođači vina iz Crne Gore i regiona”, podsjećaju iz 13. jula.

Za edukaciju građana, dakle treba mnogo više, a ono što su i u Plantažama i u Udruženju somelijera takođe zamjerili jeste što ugostitelji često u vinskim kartama prioritet daju vinima iz okruženja i svijeta.

Radeč navodi da turistički poslenici vjerovatno teže da ugode gostu na taj način, ali poručuje da se potrude da ponude crnogorsko vino na prvom mjestu.

Ugostitelji: Napravite vinsku kartu i spustite cijene

Predstavnik ugostitelja u Crnogorskom turističkom udruženju, Krsto Niklanović odgovara da je nepojmljivo da crnogorsko vino bude u nabavci skuplje nego neko strano.

„Očekivano bi bilo da nam crnogorski proizvođači ponude neke korektne cijene. Čak i da su kvalitetom bolja od stranih vina, ona ovdje moraju biti jeftinija. Prirodno je da će turisti tražiti da probaju lokalne proizvode, ali je prirodno i da ta vina budu jeftinija od stranih“, priča Niklanović za portal Antena M.

Niklanović, koji je i sam vlasnik restorana kaže da bi bio najsrećniji kada bi se vinari Crne Gore udružili i donijeli mu gotovu vinsku kartu.

Siguran je da govori i u ime ostalih ugostitelja, „da bi bilo lakše kada bi svi imali tu kartu, kojom bi nudili domaća vina. Nijedan kolega to ne bi odbio.“

Vinski bonton

Dalje, kada govorimo o vinskom bontonu, Radeč kaže da je servis vina jedan ritual koji ćete teško vidjeti u našim restoranima. “Osim na najekskluzivnijim mjestima, opšteuzev konobari nijesu edukovani kako servirati vino, kako ga poslužiti, kome prvo sipati i još mnogo toga što spada u vinski bonton.”

Predsjednica Udruženja kaže da za uživanje u vinu nije potrebno mnogo novca. Možda malo znanja.

“Imate vina koja su jako dobra i čija se cijena kreće od pet do dvanaest eura. Svega 5% vina u svijetu ima mogućnost starenja i čuvanja i zato su takva vina i skupa. Dok ne dobijete priliku da probate takva vina, zbilja se može uživati u ovima – samo je bitno da znate šta želite. Da li su to suva, polusuva, poluslatka ili slatka vina, da li su to barikirana ili ne… I još mnogo toga”

Izvor:Antena M