Pojašanjavaju da pomenuto ograničenje prati restriktivna Lista medicinsko-tehničkih pomagala, problematične i nekada duge procedure za ostvarivanje prava i rokovi korišćenja, te nemogućnost izbora pomagala kod više ponuđača na teritoriji Crne Gore ili drugih država.

- Raznovrsnost i standard kvaliteta pomagala su izuzetno važni segmenti koje garantuje Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, a država Crna Gora je obavezna da ih obezbijedi i zbog procesa pristupanja Evropskoj uniji - ističu iz Udruženja.

Podsjećaju da su u januaru usvojeni novi zakoni iz oblasti zdravstva, koji u određenoj mjeri i u nekim segmentima garantuju veći obim prava iz oblasti zdravtsvenog osiguranja, ali da ni nakon pola godine nije usvojen novi Pravilnik i prateća Lista medicinsko-tehničkih pomagala.

"Kako je zakonom definisana mogućnost, ali ne i obaveza Fonda da zaključi ugovore sa davaocima specijalizovane medicinske rehabilitacije i isporučiocima medicinsko-tehničkih pomagala, Fond to čini sa predužećem „Rudo Montenegro“ i to bez postupka javnih nabavki. Tako su crnogorski građani primorani da pomagala nabavljaju kod samo jednog ponuđača bez mogućnosti izbora, možda i boljeg kvaliteta za istu cijenu pomagala koju propisuje Fond", navode iz UMHCG.

Iako se, dodaju, kao kriterijumi za određivanje cijena pomagala navode: postojeća cijena pomagala, i uporedna cijene u drugim državama, korisnicima nije dozvoljeno da nabave pomagala iz drugih država, na primjer od međunarodnih ponuđača, po cijeni koju refundira Fond za neko od pomagala.

"Bez obzira što i sam Pravilnik o medicinsko-tehničkim pomagalima navodi da su pomagala namijenjena poboljšanju oštećenih funkcija i ublažavanju tjelesnih oštećenja, odnosno suzbijanju progresije oštećenja što garantuje Konvencija, rokovi za dobijanje pomagala su jako restriktivni, pa tako na primjer korisnici imaju pravo da dobiju nova mehanička kolica nakon pet godina (60 mjeseci), a elektromotorna nakon šest godina (72 mjeseca), i to uz obavezno vraćanje postojećih", obajšnjavaju iz Udruženja.

U slučaju kada se neko pomagalo ošteti ili neki djelovi postanu nefunkcionalni korisnici nemaju rezervne djelove, niti drugo pomagalo koje mogu koristiti do perioda popravke i potpune funkcionalnosti postojećeg pomagala te se na taj način osobama s invaliditetom nerijetko ograničava lična pokretljivost i život u zajednici.

"Zamislite jednog studenta, sportistu ili društveno aktivnu osobu s invaliditetom koja se s jednim istim pomagalom kreće pet ili šest godina! Gdje je tu kvalitet i udobnost?", pitaju iz Udruženja.

Po važećem Pravilniku pravo na dvoje kolica imaju jedino osobe na redovnom ili vanrednom školovanju, ili zaposleni.

"Osim navedenog procedure i rokovi za obnovu potrošnog materijala i dodatne opreme uz pomagalo su duge, restriktivne, a nekada je korisnicima potpuno onemogućeno da dobiju besplatno neka od tih sredstava. Korisnici elektromotornih kolica, takođe, nekada ne mogu dobiti opremu iz liste rezervnih djelova zato što „Rudo“ ne prihvata cijenu koju mu je ponudio Fond po ugovoru, tako da korisnik ima pravo koje ne može ostvariti jer dobavljač ne isporučuje to sredstvo po predviđenoj cijeni Fonda", navode iz UMHCG i dodaju da je Fond je ovaj Pravilnik izmijenio bez učešća predstavnika OSI i dodatno restriktivno postavio rokove u odnosu na prethodni period.

Uprkos kritikama Fond ni dalje ne uključuje predstavnike OSI u Radne grupe, niti ga na to obavezuje nadležno Ministarstvo koje odobrava pravilnike.

"Uprkos svemu, na kraju ne treba zanemariti činjenicu da je Ministarstvo zdravlja dalo negativno mišljenje na jednu od najosnovnijih mjera nove Strategije za integraciju osoba s invaliditetom koja se odnosi na izradu Registra osoba s invaliditetom, što je osnova za bilo kakvu analizu položaja i preduslov za preduzimanje drugih mjera za ostvarivanje njihovih prava", zaključuju iz UMHCG.