Otišao je u nadi da će tamo i ostati. Ostao je u Nemačkoj skoro dvije godine. U maju ove godine iz Njmačke je vraćen kući skupa sa porodicom i skupa sa mnogim crnogorskim građanima kojima ta zemlja nije odobrila azilantski status.

-Po dolasku u Njemačku dobili smo besplatan smještaj, dvosoban stan za petočlanu porodicu. Dobili smo po tri stotine eura novčane pomoći po članu porodice.- kratko sumira Senad svoje dvogodišnje bivstvovanje u Njemačkoj. NIje mogao puno da radi, jer im je to bilo zabranjeno, ali se našlo par kratkoročnih poslova kojima je dopunjavao kućni budžet.

Nakon devet mjeseci azila u Braunšvajgu, kaže Senad , preselili su ih u selo Cezemberg kraj Giforna i dali im dvosoban stan u kući u kojoj su bile četiri takve stambene jedinice. Tu su počeli živjeti kao prava porodica. Sve vrijeme su djeca išla u školu, kaže Senad.

-Čim je u Njemačkoj počela škola i našu su djecu odmah upisali na nastavu. Upisivali su ih u njemačka odjeljenja. Djeca u početku nijesu ništa razumjela, ali i je to dosta doprinijelo da mnogo bolje savladaju njemački nego ja. Za djecu su svaki dan dolazili autobusi i vozili ih u školu i vraćali iz nje. - sa osmjehom priča Senad svoju "izbjegličku" priču  za Kodex.

Smješteni u seocetu nadomak Gifhorna u njemačkoj pokrajini Donja Saksonija, koji i sam broji tek nešto više od četrdeset hiljada stanovnika, Senadovi ukućani su se lako navikli na nove uslove. Lako se navikao i on.

- U udobnom stanu i uz tu novčanu pomoć, uz obezbjeđeno školovanje djeci, ja sam uspio da radeći sve što mogu, kratkoročne poslove ne građevini, uređivanje vrtova, poljski radovi, obezbjedim i pristojnu zaradu koju smo mogli i da štedimo. Ono što je meni bilo bitno jeste da je u Gifornu i okolini, bilo posla i da , kad bih ostao, tu bi mogao živjeti i pristojno zaraditi.  - prenosi Senad C. svoje utiske.       

Sad se već vratio životu prije odlaska u Njemačku. Životu u porodičnoj kući njegovog oca i poslu koji je radio i prije odlaska. Vratio se baš onom od čega je i bježao. Ali mu je povratak lakše pao. Vratio se svojim automobilom iz Gifhorna, donio i ponešto ušteđevine i bogatiji za jedno iskustvo.

- Ne znam zašto nam nisu dali da ostanemo, ne želim ni da razmišljam o tome. Znam da ću, čim mi se ukaže prilika opet otići tamo. A sad znam i gdje ću ići. - kaže Senad C.

Da li će mu se pružiti prilika ne znamo, ali Senad izgleda dovoljno samouvjeren da proba opet. Ono što je sigurno, svojim je boravkom u Njemačkoj zadovoljan.