-Želja postoji već godinama, ali mi je poslednjih mjeseci to sve više bilo u mislima. Predložio sam Slavku koji je bez razmišljanja prihvatio i o svemu smo se brzo dogovorili. Pripreme su trajale kratko, jer smo od samog početka vjerovali da ćemo uz Božiju pomoć i zaštitu Svetog Vasilija stići do cilja - započinje priču za "Novosti" Aleksandar Nedeljković.

Na put samospoznaje i oboženja krenuli su opremljeni šatorom, rezervnim patikama, odjećom i najosnovnijim potrepštinama u rancima čija je težina prelazila 30 kilograma. Prva stanica bila je nadomak administrativnog prelaza Brnjak, gdje su u šatoru prenoćili, a onda ranom zorom nastavili dalje.

- Prelazili smo u prosjeku po 40 kilometara. Ustajali smo u četiri sata i uz povremene pauze za odmor i obroke pješačili sve do mraka. Bilo je poteškoća, ali smo bodrili jedan drugog i uspjevali da prevaziđemo sve nedaće, kojih na svu sreću nije bilo mnogo. Gotovo svakodnevno smo se pitali da li u rancu imamo nešto suvišno što smo ponijeli, ali na to pitanje i danas nemamo odgovor - govore kroz osmjeh ovi veseli mladići, na koje su ponosni svi koji ih poznaju.

Umor i povrede od žuljeva nadjačao je utisak o dobroti ljudi koje su tokom puta upoznali.

- U Rožaju nas je primio jedan čovjek i pustio da prespavamo, jer je padala jaka kiša. Ispred motela "Lokva" upoznali smo Velička Osmajlića iz Berana koji nam je ustupio svoju toplu sobu, poslužio svoju večeru, a on otišao gladan da spava u hladnu sobu. U znak zahvalnosti poklonili smo mu ikonu iz manastira Banjska. Posebno dragi i gostoprimljivi bili su u domu Igora Ćirovića, u selu Kralje nadomak Andrijevice. Pored tople postelje i bogate večere doživjeli smo i posebno poštovanje koje su nam Igor i njegovi ukućani iskazali. U znak zahvalnosti poklonio sam mu nož koji smo ponijeli za naše potrebe, a u njegovom oku zaiskrila je suza - kaže Slavko i još jednom zahvaljuje svima koji su im na bilo koji način pomogli da ovo svoje prvo hodočašće sa uspjehom okončaju.

- Poslednjeg dana smo ostali bez vode i kilometrima išli nadajući se da ćemo da naiđemo na neki izvor. Poslije nekoliko sati pešačenja ispred nas se ukazao natpis na kojem je pisalo "voda" i strelica kuda treba ići do nje. Krenuli smo, pratili uputstva, ali je izvor presušio. Mislili smo da nećemo moći dalje jer smo već bili na kraju snage. Neka čudna volja povela nas je napred, a nedugo zatim ispred nas, gotovo niotkuda, stvorila se seoska prodavnica. Na stolu ispred radnje sveže ubrane šljive i hladna izvorska voda. Uzaludno smo tražili nekog kome ćemo se obratiti za dozvolu da se poslužimo, pa smo to učinili bez dozvole, a novac smo ostavili u činiji u kojoj su bile šljive. To nam je povratilo snagu i okrepilo nas - prepričavaju Slavko i Aco.

Poduhvat svojih drugova sa velikom radošću primili su oni sa kojima provode najviše vremena. U prostorijama Kulturnog skloništa "Bes(i)misao" priređen im je doček, a oni su se svima zahvalili ikonicama i suvenirama iz ostroške svetinje.

Iako nisu planirali, Slavko i Aleksandar stigli su u manastir Ostrog na Veliku Gospojinu, a njihov poduhvat sa oduševljenjem su prihvatili i monasi iz ove svetinje. Nakon okrepljenja, proveli su ih do moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, gdje im je pročitana molitva.

Izvor: Večernje novosti