Zemljotresi, poput onog koji je nedavno pogodio Italiju, usmrtivši više od 290 osoba, prijete i zemljama regije. No, pitanje je koliko su one spremne dočekati takvu nepogodu, u kakvom su stanju njihove građevine te posjeduju li propise koji regulišu tu oblast i, iznad svega, poštuju li ih.

"Zemljotres 1979. godine s epicentrom u Crnoj Gori - magnitude 7,0, a intenziteta u epicentru devet stepeni MCS ljestvice, svakako u Skoplju 1963. godine magnitude 6,9, potres u Banja Luci 1969. magnitude 6,6 - oni su koji su izazvali najveće materijalne štete i najveći broj ljudskih žrtava", nabraja Krešimir Kuk iz Seizmološke službe Hrvatske, te upozorava da je cijela regija ugrožena jakim zemljotresima - upravo onakvim kakvi su pogodili Italiju, pa i jačima, posebno u južnom dijelu Balkana.

"Ono što je, nažalost, gore je činjenica da bi zemljotresi te jačine izazvali puno veće štete i žrtve da se dese oko Zagreba, Banja Luke, Novog Sada, Skoplja i sl., zbog činjenice da se radi o puno većem broju građevina, puno većem broju ljudi koji tamo obitava i većoj i vrijednijoj industriji i sl. Broj žrtava, koliko god grozno zvučalo, trenutno u Italiji od nekoliko stotina, bio bi za redove veličina veći", navodi Kuk.

Građevine trebaju izdržati golemo opterećenje. Za one važnije, kao što su bolnice ili elektrane, potrebne su dodatne procjene seizmičkih parametara za određenu lokaciju.

Građevinci na temelju toga određuju koji materijal koristiti i koliko ga je potrebno te sve druge činioce, poput onih koji definišu čvrstoću, stabilnost, elastičnost...

Pri izgradnji se, objašnjava, računa s većim silama tamo gdje je vjerojatnoća za zemljotres veća, odnosno uzima se u obzir u kojem se području i kakva zgrada gradi.

"Karte daju proračunske akceleracije zemljotresa. Kad projektujete neku novu zgradu ili rekonstrukciju, onda su zgrade svrstane u tipove. Neke zgrade tretiramo drugačije nego obične stambene, one moraju imati veću sigurnost".

Uprkos strogim propisima, nepravilnosti kakve se sada istražuju u Italiji su ipak moguće. 

BiH spada u zemlje sa srednjim stepenom seizmičkog rizika, dok je jugozapadni dio zemlje okarakterisan visokim rizikom.

Slabosti zidanih elemenata konstrukcija, široko primijenjenih u razrušenoj zemlji nakon 2. svjetskog rata zbog brze i efikasne gradnje te jeftinog i dugotrajnog materijala, nakon zemljotresa u Skoplju, Banja Luci i Crnoj Gori došle su na vidjelo, a s vremenom su doneseni i novi pravilnici.

No, onaj o tehničkim normativima za zidane zidove donesen je tek 1991. i nikada nije stupio na snagu pa je, kako kaže Naida Ademović s Građevinskog fakulteta u Sarajevu, velik broj objekata izgrađen bez primjene seizmičkih propisa.

Projekt statike je zakonski obuhvaćen i iznosi osam stepeni Merkalijeve skale, dok je recimo u Crnoj Gori devet stepeni. Vrši se i provjera na modelu i sastavni je dio projektne dokumentacije. 

Ugroženost objekata zavisi od toga gdje se nalaze, namjeni i starosti. Ističe i važnost tipa gradnje i konstrukciju jer se u ruralnim područjima više koristi drvo nego beton.

Najviše stradaju objekti koji se malo koriste, poput vikendica, pomoćni objekti i oni koji nisu građeni od konstrukcije s betonom i armaturom.

"Problemi nisu u projektnom sektoru, već više u kontroli izgradnje, znači kod investitora i naravno u radu inspekcije kao i kod Komisija za tehnički prijem objekata. Na tom polju treba više raditi i time bi se zadovoljio prvi i osnovni uslov, a to je da se izvode građevinski radovi po projektnoj dokumentaciji", kaže Dejan Bojović iz Privredne komore Srbije.

Al Jazeera