Iz CZIP-a ističu da je u februaru ove godine takođe primjećen labud u Bokokotorskom zalivu koji je tamo boravio par dana.

"Svakako imajući u vidu da su labudovi ipak karakteristični za slatkovodna staništa, njihovo pojavljivanje na moru izaziva posebno interesovanje. Mapa njihove distribucije u Italiji pokazuje da je realno očekivati sve veći broj ovakvih usamljenih slučajeva – na sjevernoj obali Jadrana zimi i ljeti obitavaju jata od nekoliko stotina crvenokljunih labudova, često ili isključivo na morskoj obali, gdje nalaze dovoljno prirodne hrane – algi, školjki i drugih biljnih i životinjskih organizama, čestih u hranom bogatom plitkom moru. Kako pokazuje slika njihova je populacija u tom kao i u ostalim dijelovima Evrope od 80-ih godina u ogromnom porastu. Ovom podatku ide u prilog činjenica da njihovom prirodnom putu širenja i razmnožavanja često potpomaže i čovjek, usljed čega se crvenokljuni labud ne nalazi na listi ugroženih ptica", objašnjavaju iz CZIP-a.

Dodaju da su labudovi zbog svoje teritorijalnosti izuzetno ratoborni i odlično podnose hladnoću te stoga i biraju hladnije krajeve za svoj boravak.

"Iz toga razloga želimo objasniti građanima da, ukoliko je riječ o zdravim jedinkama, što je slučaj sa labudom na Svetom Stefanu, nema razloga za zabrinutost posebno ne kada su u pitanju divlje ptice kojima prija otvorena voda i hladnije vrijeme. Preporučujemo da ptica ima pristup pitkoj vodi uz preporuku da je ne hrane hljebom", kazali su iz CZIP-a.

Građanima poručuju da ukoliko žele nahraniti labuda to mogu učiniti kukuruzom ili pšenicom.

"Hrane se najčešće podvodnom vegetacijom što opravdava i dugačak vrat. Ponekad jedu i manje ribice, školjke i insekte. Raspon krila im može doseći dva metra, a mogu težiti 15 kilograma. Snažna krila im omogućavaju prelete i više od hiljadu kilometara do svojih gnjezdilišta na sjeveru. Monogamni su i ostaju sa odabranim partnerom do kraja života koji se kreće između 20 i 50 godina. Brižljivi su roditelji i zajednički se brinu o potomstvu", pojašnjavaju iz CZIP-a.