Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije prihvatilo predložene mjere od strane potpredsjednice koje bi Strategiju Osoba sa invaliditetom učinile kvalitetnijom, a time i prihvatljivom pa je potpredsjednica Jasavić izdvojila mišljenje prilikom glasanja za usvajanje ove Strategije.
 
„Usvajanje  Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom jeste jedan od  ključnih prioriteta Vlade, ali uz uslov da Strategija suštinski zadovoljava potrebe osoba sa invaliditetom, što sa ovom Strategijom nije slučaj“, navela je potpredsjednica Jasavić.

Dodaje da je ,Strategija za integraciju osoba sa invaliditetom još jedan u nizu pravnih akata u kome dominira forma nad suštinom i zbog toga čudi nespremnost Ministarstva rada i socijalnog staranja da prihvati sugestije i mjere za njeno poboljšanje, posebno imajući u vidu činjenicu da ministar zdravlja u Vladi izbornog povjerenja dolazi iz redova opozicije.
 
"Ovom Strategijom nijesu riješena suštinska pitanja za osobe sa invaliditetom iz oblasti obrazovanja i zapošljavanja. U cilju harmonizacije propisa sa propisima Evropske unije Crna Gora je usvojila veliki broj Zakona iz ove oblasti. Istraživanja su pokazala da su ovi Zakoni ocijenjeni kao akti izuzetnog kvaliteta. Osnovni problem je što se kvalitetna zakonska rješenja ne implementiraju u praksi. Ova strategija je trebala da da odgovore na pitanja kako riješiti aktuelne probleme, ali predložene mjere ne izlaze iz okvira formalizma", navodi ona.
 
Prema njenim riječima, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom donesen je 2008.god., a izmijenjen i dopunjen 2010.-2011.god. Međutim, i pored afirmativnih rješenja zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije zaživjelo u praksi.  Dodaje da je  Zakon  prepoznao državne organe kao moguće poslodavce osoba sa invaliditetom, a za sve poslodavce treba da važi kvotni sistem u zapošljavanju. Kao razlog za nepoštovanje ovog Zakona navodi se da je postupanje u skladu sa ovim Zakonom u suprotnosti sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.
 
„Tvrdnja da se u državne organe primaju samo oni koji su najbolji na provjerama kod Uprave za kadrove se ne može prihvatiti, jer i ako postoji smetnju Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, trebalo je pristupiti izmjenama ovog Zakona. Postupanjem na ovaj način postavlja se pitanje kako država može da uslovljava privatne poslodavce a državni organi se oslobađaju obaveze“,zaključila  je Jasavić.
 
Sve i da ne postoji Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom i Zakon o zabrani dikriminacije osoba sa invaliditetom Crna Gora je, kako ističe, potpisala i ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom sa Akcionim protokolom. Ova konvencija predstavlja najviši standard prava osoba sa invaliditetom, a po Ustavu Crne Gore (čl.9) međunarodni akti potpisani i ratifikovani imaju prednost nad domaćim.
 
Dodaje da je u oblasti obrazovanja Crna Gora  donijela dvije Strategije o inkluzivnom obrazovanjui to 2008. i 2013.god.

Ona navodi da su ove Strategije ostavile nejasnoće koje nažalost nije riješila ni Strategija za integraciju osoba sa invaliditetom. Ističe da je inkluzija  prihvaćena kao strategija za koju su se opredijelili uz afirmaciju principa „škola po mjeri djeteta“.

„Mjere koje se predviđaju ovom Strategijom ne daju odgovore na konkretne probleme:kako obezbjediti dostupnost asistivnih tehnologija i uspostaviti sistem profesionalne orjentacije na kraju osnovne škole, kako bi se djeci sa invaliditetom ponudila zanimanja konkurentna na tržištu rada“, istkla je Jasavić.
 
Ova Strategija, što je najveći problem, i dalje omogućava zadržavanje dualnog sistema u obrazovanju. „Neophodno je da djeca, za koju se utvrdi da se ne mogu uključiti u inkluzivno obrazovanje, budu u postojećim resursnim centrima, ali obrazovanje moraju sticati po kvalitetnim programima koji odgovaraju njihovim sposobnostima. IROP treba da omogući da dijete usvoji nastavni sadržaj na njemu dostupan način, a ne da bude samo način snižavanja standarda znanja“, naglasila je Jasavić.
 
Prema njenim riječima, resursni centri treba da budu podrška djeci u inkluzivnom obrazovanju tako što će im obezbjeđivati prilagođene materijale za lakše praćenje nastave, a zaposleni po potrebi davati dopunske časove iz predmeta koji dijete teško može da savlada. Navodi da bi se na ovaj način bi se stvorila veza između škola i resursnih centara.

„Veliki problem predstavlja stvaranje posebnih odjeljenja u školama, što je u suprotnosti ne samo sa Zakonom o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom već i sa Konvencijom o pravima djeteta. Zato su mjere koje, nažalost, nijesu prihvaćene bile dobra polazna osnova da se ova Strategija doradi kako bi mogla biti prihvatljiva“, zaključila je Jasavić.