Ekipa Anadolije boravila je u gostima kod Amera Šukurice dva dana uoči bajrama. Amer sa suprugom dočekuje bajram, poštujući vjerske propise.

"Ono što je u našoj tradiciji neizostavno i što se prenosi iz vjerske tradicije jeste i dan pred nastupanje Kurban-bajrama, kada sve hadžije u Meki stoje na brdu Arefat, koga nazivaju brdo spoznaje gdje su se sreli otac čovječanstva i njegova žena Adem i Hava", kaže Amer. 

Za prvi dan Bajrama, običaji se znaju. Od ranog ustajanja, preko odlaska u džamiju i na mezarje. 

"Ovdje tradicionalno, u ovom mjestu, u Crnoj Gori, južno i sjeverno, postoji dosta toga što je običaj, koji se temelji u vjerskoj tradiciji. Sami dan Kurban-bajrama otpočinje od samog jutra, kada muški članovi porodice ustaju rano, okupaju se, obuku najljepšu odjeću koju imaju i upute se prema džamiji da obave bajram namaz. Posebno se posvećuje pažnja sadaki, odnosno milostinji, što je običaj koji kod muslimana širom svijeta, ali i ovdje ima jaku simboliku. Vjerujemo da nas sadaka čuva od zla i nesreća. Tradicija je i da se svrati na mezarje, gdje se prouči fatiha. Ta bajramska jutra su često pomiješanih emocija, velike radosti i žala za onima koji u fizičkom smislu nisu sa nama. Običaj koji se vezuje za ovaj Kurban-bajram jeste da nema uobičajnog doručka, dok se ne pripremi meso od kurbana koji se prinosi kao žrtva to jutro. Ovaj se običaj razlikuje od Ramazanskog bajrama, kada je običaj da se pojede nešto prije odlaska u džamiju", detaljno objašnjava Šukurica.

Bombone sakupljaju muslimani i katolici

Ističe da je suština Bajrama ista svugdje u svijetu, ono što čini razliku jesu običaji. Nabraja neke od posebnosti ovog grada. 

"Ovu sredinu čini bogatom obojenost i šarolikost prisustva različitih vjera, nacija, kultura. Posebno u ovim sredinama to dolazi do izražaja. Ovdje ovaj blagdan čini lijepim običaj da osim udjeljivanja kurbana, djeca obilaze kuće, gdje ih na vratima dočekuju žene, djevojke, majke, kćerke, i sva djeca dobijaju bombone. Nije tako rijetko da na vratima muslimana pokucaju djeca druge vjere, u ovom slučaju Tuzi, djeca katoličke vjere, gdje i oni na neki način sa svojim vršnjacima osjećaju radost Bajrama", ističe Amer. 

On navodi i lični primjer. Kada se doselio u Tuzi, kurbansko meso je zbog nepoznavanja sredine odnio pripadniku druge vjere. 

"Ovdje u Tuzima prije nekoliko godina, kada sam počeo da koljem kurban, i kada sam jednu trećinu udjeljivao komšijama, dijeleći kurban, u jednoj sam kući pozvonio i dao kurban. Nakon određenog vremena, saznao sam da sam kurban odnio čovjeku koji je po vjeroispovjesti katolik, i bio je prijatno iznenađen", kaže Amer. 

Kurban treba da nas zbliži

On poručuje da suštinsko značenje riječi kurban jeste približavanje. 

"Svijet se puno udaljio, ljudi, komšije, rodbina su se udaljili jedni od drugih. Sve rjeđe se obilaze oni koji su se ranije obilazili. Sve se više telefonira, šalju se poruke. Kurban je taj koji ne dozvoljava da na pragovima naših kuća padne prašina. Dovede nas pred vrata našeg komšije, da mu čestitamo Bajram i poklonimo taj dio kurbana. Nije suština u parčetu mesa, već u zbližavanju. Taj običaj je sačuvao vjeru, na taj način što se ne da staviti u moderne okvire", isiče Šukurica. 

Na kraju poručuje da za njega i njegovu porodicu, Bajram je prilika da osjete pravu radost. 

"Svi smo na okupu, sretnemo se. Ta bajramska sofra ima svoju posebnu čar", zaključuje Amer. 

Anadolija