"Nećemo se pozdravljati

Prije tri dana si bio tu sa nama. Prije samo tri dana si podijelio sa nama još jedan tvoj uspjeh - bio si primljen na pilotsku akademiju. Rekao si da ti se ispunio san. Imao si puno snova: kada si bio đak, bio si najbolji, kada si bio student, bio si najbolji, svoje snove si učinio stvarnim, ali prije svega si bio dobar čovjek. I pružio si nam zadovoljstvo da tvoje uspjehe dijelimo sa tobom. A sada te više nema…

Ti nijesi bio samo naš prijatelj, ti si bio dio nas, bili smo porodica. Svima si služio kao primjer. Zalagao si se da našu zemlju učiniš boljom. Posle toliko godina druženja i rada sa tobom vidjeli smo tvoju smirenost kada je mi nijesmo imali. Pamtimo tvoje razumijevanje kada ga mi nijesmo mogli naći. Još vidimo tvoj osmjeh kada mi se nasmijati nijesmo mogli. A sad te više nema…

Bol koju svi osjećamo nije samo zato što si bio naš, ne zato što češ nam svakim danom sve više nedostajati, ne zato što kada bude najteže nećemo vidjeti tvoje lice kako se smije i govori da će sve biti u redu… Bol je zato što smo svi mislili da češ ti uvijek biti tu sa nama, da tvoja anđeoska dobrota i crnogorska hrabrost mogu prkositi i vremenu i sudbini, da ne postoji te stvari koja može tebe da zaustavi i da ćemo još dugo učiti od tebe.

A danas tuguju tvoj Herceg Novi, tvoja Podgorica, tvoj Mojkovac, tvoja Crna Gora. Svi tvoji prijatelji koje si okupljao u Savjetu mladih DPS-a nijemi su od bola: nepostoje riječi utjehe. Naučio si nas ipak jednu stvar: kada je najteže – glavu gore! Čuvajući zauvijek uspomenu na naše zajedničke dane, pred svima nama je sada obaveza da još hrabrije, još mudrije i još upornije nastavimo ka cilju koji smo zajedno s tobom nosili u srcima – da svakim danom naša Crna Gora bude još bolje mjesto za život.

Zato – nećemo se pozdravljati!"