Ispred "Montefarmove'' apoteke na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici, na pitanje Pobjede da li je uspjela da na recept dobije terapiju, Desanka Đukić je ogorčeno odgovorila:

"Pronašla sam neke sporedne ljekove, ali one koji su mi neophodni nisam. Već duže ne mogu da dođem do „dilcorana“ „concora“ i još nekih tableta za pritisak. Srčani sam bolesnik, a penzije male da sebi priuštim da ljekove kupujem u privatnim apotekama".

Ona dodaje da već dugo ne može da nađe lijek i da po ko zna koji put iz apoteke izlazi praznih ruku.

"Čekam dok ne počnem da se tresem bez terapije, onda pozajmljujem, tražim ko će mi dati novac da ih kupim. Lijepa je priča nadležnih koji tvrde da ima ljekova, još kad bi se mi, građani u toj priči pronašli", kazala je Đukić, naglasivši da recepte čuva da bi ljekove kupila u privatnoj apoteci, jer u državnoj ih, najčešće, nema.

Sugrađanin koji je želio da ostane anonimam kaže da već pet mjeseci ne može za sina da pronađe injekciju „moditen“ za šizofreniju i paranoidne psihoze.

I Nataša Lojanica juče je izašla praznih ruku iz apoteke. Za supruga koji je dijabetičar i koji ima spondilozu nije pronašla „alopurinol“, lijek za liječenje bubrežnog kamenca.

"Nemam problem da dođem do ljekova koje ja koristim, ali ima suprug. „Alopurinol“ ne može naći od 5. septembra", požalila se ona.